Ljepota i ljubav u zivotu Muhammeda, a.s.
Unatoč puno svezaka napisanih o poslaniku Muhammedu a.s., od strane različitih autora bistar i čist tok njegove kvalitete i uzvišen načina nastavlja teći u izobilju toka, otkriva i dalje njegove plemenite, uzvišene, i vrhunske osobine. Uz ovaj tok, vjernici mogu utoliti svoju žeđ za duhovnim pročišćenjem, a iz kojega svaka osoba, koja je odlučna da postane bolji čovjek, može piti. Hajde onda da odaberemo samo dvije lopatice, a to su ljepota i ljubav, iz njegovih riječi i djela (mir i blagoslov na njega).
Prva lopatica: ljepota
Uz mnoge zadatke zbog kojih je Poslanik Muhammed a.s., poslan, on je također nosio zadatak podučavanja ljudi o ljepoti i oživljavao je njihov osjećaj i svijest o njoj. Doista, Uzvišeni Allah je lijep, Plemeniti Kur'an je lijep, i cijeli svemir je prekrasan. Budući da je poslan da podučava ljude o ovoj univerzalnoj ljepoti, Poslanik a.s., je, nedvojbeno, njen najbolji dio. On je bio opisivan kao:
1. Lijep i nasmijan. Da, nasmijanost je tip vrhunske ljepote. To je također univerzalni ljudski jezik u smislu da ako vidimo, na televiziji na primjer, Koreanca, Njemca, Senegalaca, Amerikanca, ili državljanin bilo koje druge zemlje nasmijana, mi razumijemo da on ili ona se smiješi, osjeća zanos, radost, ljubav i ljudskost, sve to predstavlja čin smiješenja. Takva slika je lijepa, nasuprot slici depresije, potištenosti, i namrštenosti. To je razlog zašto takav stav, stav nasmiješenosti koji je jedna od najvažnijih stvari u odnosima s javnošću, pedagozi preporučuju da se vježba. Oni su podučavali kako se osmijehivati i kako biti nasmijan. Lingvisti kažu da je smiješenje izraz lica iz vedrine, u kojem zubi iskazuju znak zadovoljstva i radosti. Nasmijanost, dakle, jedan je oblik ljepote. Poslanik a.s., je bio poznato kao osoba nasmijana lica u većinom vremena. Džerir r.a., kaže: "Allahov poslanik a.s., nikad nije odbijao da me vidi sve dok nisam prihvatio islam. Od tada kad god bi me vidio, želio je da me susretne s osmijehom" (Al-Bukhari). Ne samo da je Poslanik većinom imao lijep osmijeh na svome licu, on je također promovisao osmijeh i podsticao druge na osmijeh. Navodi se da je rekao: "Tvoj osmijeh tvom bratu je sadaka " (Tirmizi). Također se navodi da je rekao; "Nemojte podcijeniti bilo šta od dobrih djela, čak i to da susretnete vašeg brata s veselim (vedrim) licem" (Muslim).
2. ljepota izgled. Poslanik a.s., je oblačio najljepšu odjeću koja mu je bila dostupna. Prije nego bi primio neku od delegacija, on bi se dotjerivao na način prikladan za njega, i za njih, to jest, on je oblačio ono što je u skladu sa ugledom i tradicijom svake od delegacija. On je također volio mirise. `Aiša r.a., navodi da je on rekao: "Ja sam se mirišala za Poslanika a.s., najboljim mirisom koji mi je bio na raspolaganju "(Muslim). Poslanik a.s., bi zabranjivao svakoj osobi koja je jela crveni luk ili češnjak (bijeli luk), ulazi u unutrašnjost džamije. On je potvrdio ljepotu općenito, kao jednu od stvari koju voli Uzvišeni Allah. U jednom hadisu on kaže: "Uzvišeni Allah je lijep i On voli ljepotu" Albani ga je ocijenio kao vjerodostojan).
3. Lijep i nježan (blag) stav. Poslanik a.s., je rekao: " U čemu god se nađe blagost, ona to ukrasi, a gdje god ne bude blagosti, to bude manjkavo." (Muslim). Dakle, blagost je ukras i ljepota, a grubost je ružna i odbojna stvar. Plemeniti Poslanik a.s., je radio sve svoje poslove s blagošću, nježnošću i on se je trudio da bude blag u svim poslovima, kako javnim tako i privatnim. Neka svi ljudi obnove svoj smisao i snažnu svijesto ljepoti, i pronađu ga u religiji.
4. Ljepota suosjećajnosti. Sljedeći slučajevi će pokazati neke aspekte Poslanikove izvanredan suosjećasjnosti i nježnosti;
On je volio da ubrza obavljanje molitva (namaza), kada bi čuo plač djeteta, uzimajući u obzir majčinu tjeskobu i brigu o svom djetetu.
On je jednom zaustavio napredovanje vojske iz brige za ptice koje su tugovale zbog svojih beba koje su bile zarobljene od strane nekih vojnika. Vojska je nastavila svoje napredovanje samo onda kada su bebe ptice bile vraćene svojoj majci.
On je izbjegao iznošenje tuđih sramota na način da ima kaže direktno ili da spomene njihova imena. On bi radije govorio nešto poput: "Šta je s onim ljudima koji osjećaju previše ponosa da rade nešto što i ja sam radim?"
On je bio milostiv prema djeci i šalio se s njima. Od Enesa r.a., se navodi da je rekao: "Poslanik a.s., se miješao s nama (djecom) u toj mjeri da bi govorio mom mlađem bratu; " O Oče `Umejrov! Šta je to tvoja ptičica uradila? '"(El-Buhari).
Odobravao je i dozvoljavao da se ljudi opuste u njegovoj kući. Od Aiše r.a., se prenosi da je rekla; "Običavala sam se igrati s lutkama u Poslanikovoj a.s., kući, i također sa mojim kolegicama. Kad god bi Poslanik a.s., ulazio u moju sobu , one bi se posakrivale, ali Poslanik bi ih pozvao da se slobodno igraju sa mnom " (Bukhari).
Od njega se također navodi da je rekao: "Niko od vas ne bi trebao reći: "Moja duša je postala zla", radije neka kaže: 'Moja duša je postala nemilosrdna'" (Buharija i Muslim). Ibn Hadžar, u El-Fathu navodi El-Khattabija da je rekao: Zlo i nemilosrdnost su blizu u smislu, ali je Poslanik a.s., zlo kao pridjev volio izbjegavati i radije se opredjeljivao za sigurnije izraze kao npr., nemilosrdnost. Doista, to je bio njegov običaj da zamjeni neugodno ime s nekim prefinjenijim. Ovaj hadis znači da neugodni vokabular treba izbjegavati. Poenta ovdje je da je izbjegavanje izraza poput "Moja duša je postala zla" čin nježnosti prema samom sebi.
On je bio blag i nježan prema svojim ženama. Na primjer, on je običavao da ponudi svoje koljeno svojoj ženo Safiji, da stane na njega kad god je htjela se popne na devu
On je propagirao Božiju milost ljudima. Prenosi se u jednom hadisu da je rekao: "Kada je Allah završio stvaranje, napisao je iznad Njegovog prijestolja: Moje milosrđe prevladava moj bijes" (Buharija i Muslim).
Mnogi iskreni i časni, koristi riječi nepravilno i to toliko da, oni mogu postati gotovo izbjegavani. Riječ ovakvih mogu biti bez uticaja ili zloupotrijebljene, pogrešno shvaćene. Ljubav je zapravo osnovno vjersko načelo. To je osnova velikih odnosa toliko da su oni najbliži do savršenstva.
Ljubav je porijeklo jednog odnosa sa jednim Gospodarem. U Kur'anu, Uzvišeni Allah kaže:
''....Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.'' (El-Bekara, 222)
Svemilosrdnoga Stvoritelj voli one koji su strpljivi, brižljivi, lijepog mišljenja, On voli one koji se uzdaju u Njega i koji Mu se kaju. Vjera je biljka - ukrašena s ljubavlju, koju je posijao Uzvišeni Allah u srce vjernika. Kur'anski ajet glasi; ''...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao'' (Al-Hudžurat, 7). Dakle, Poslanik a.s., je bio zagovornik ljubavi i u njegovim riječima i u njegovim djelima. Sljedeći hadisi su jasna manifestacija te ljubavi:
"Tko posjeduje sljedeća tri osobine okusit će slast vjere: onaj kome Allah i Njegov Poslanik budu draži nego išta drugo, koji voli osobu samo radi Allaha, i ko mrzi vratiti se u nevjerstvo, nakon što ga je Allah uputio, onoliko koliko mrzi da bude bačen u vatru. "(Buharija i Muslim)
"Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete istinski vjerovati sve dok se ne budete voljeli međusobno." (Muslim)
"O Allahu! nadahni me da te volim, da volim one koji Tebe vole, i da volim djela koja će me približiti Tebi." (Buharija)
"Uhud je planina koja nas voli, i koju mi volimo" (Buharija)
Neka svi sljedbenici Poslanika Muhammeda a.s., kao i svi drugi ljudi, obnove svoj smisao i njihovu snažnu svijest o ljepoti koja se osjeća u religiji i cijelom svemiru. Neka imaju velik osjećaj ljubavi, koja je osnovni princip svih nagoviještaja, svijetlog, i osjećajnog odnosa. Uostalom, bez ljepote i ljubavi, nema prave vjerske odanosti ili zvuka života na Zemlji. Može li se to realizirati kroz odvratnost, ružnoću i mržnju? Odgovor je jednostavno NE.
Autor: Zeinul Abdeen Al-Rikabi
Izvor: www.rasoulallah.net
Preveo i obradio Fahrudin Vojić
No comments:
Post a Comment