Da li je šerijatski legitimno podizati ruke prilikom dove?

Pitanje: Pitanje: Da li je šerijatski legitimno podizati ruke prilikom dove?

Odgovor: Potrebno je znati da je dova ibadet, a svaki ibadet se čini uz odgovarajući šerijatski dokaz. U osnovi se dižu ruke prilikom dove, osim ukoliko je dova u okviru drugog ibadeta, pa se tada dizanje ruku smatra dodatnim tom ibadetu, kao npr. namaz, hutba, tavaf, sa'j i sl.

Ashabi su vidjeli kako je Bišr b. Mervan na hutbi podigao ruke, pa je jedan rekao: „Neka Allah upropasti te dvije ruke! Vidio sam da Allahov Poslanik, s.a.v.s, ne bi ništa više radio od ovoga“, pa je pokazao kažiprstom.“ (Muslim)

Dove se uče pri otpočinjanju namaza, pri ruku'u, podizanju sa ruku'a, na sedždama i između njih. Međutim, ko bude podizao ruke na ovim mjestima, počinio je novotariju. (Ovdje mislimo na podizanje ruku u formi kako se dovi, a ne na podzanje ruku koje je inače sunnet prilikom pregibanja) Isto se odnosi na podizanje ruku pri dovi na minberu, osim ako se radi o dovi za kišu. Također, isto se odnosi i na tavaf i sa'j.

Ako dokaz ukazuje na dozvolu dizanja ruku pri dovi, onda u to nema nimalo sumnje. A, kada ne postoji dokaz i nije unutar drugog ibadeta, kao što rekosmo, onda je to općenita dova, te nema smetnje da se ruke podignu. U hadisu Poslanika, s.a.v.s., se navodi da je spomenuo čovjeka koji je podigao ruke ka nebu govoreći: „Gospodaru, Gospodaru.“, a hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i othranjen je na haramu, pa kako će mu se dova uslišati?“
Podizanje ruku prilikom dove može biti povod da dova bude uslišana. Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Allah se stidi da kada njegov rob podigne ruke, da mu ih vrati prazne.“ Postoje i drugi hadisi o ovoj tematici. Ovo se odnosi na dizanje ruku pri općenitoj dovi.

Dizanje ruku pri dovi poslije dobrovoljnog namaza (npr. poslije sunneta a prije ikameta za namaz), ukoliko nije stalni običaj i kada se čovjeku ukaže potreba za dovom u tom trenutku, neće smetati. Ako bi imao običaj da stalno uči dovu i diže ruke poslije obaveznog namaza, onda bi to bila novotarija, jer nema jasnog dokaza koji na to upućuje. Poslanik, s.a.v.s, bi učio zikr poslije namaza, ali nije zabilježeno da je dizao ruke. Zato ih ni mi ne dižemo povodeći se za njim.

Nema smetnje da se prilikom upućivanja dove za mejjita, stojeći ili sjedeći, podignu ruke, jer Muslim prenosi od Aiše, radijAllahu anha, da je Poslanik, s.a.v.s, posjetio kaburove i uputio dovu za stanovnike kaburova podignutih ruku.
Nije preneseno da je Poslanik, s.a.v.s, podizao ruke prilikom posebnih dova kao poslije ezana, prilikom izlaska i ulaska u kuću, prije odlaska do mjesta vršenja nužde, jutarnjeg i večernjeg zikra i sl.

Nije sunnet da se ruke podignu prilikom dove, a i da se dova zajednički uči, poslije propisanih namaza, kao što nema predaje o zajedničkoj dovi podignutih ruku uz „aminanje“, osim na kunutu. Imam Eš-Šatibi je dao dostatan odgovor onima koji ovu uvedenu novotariju brane , i to u svojoj knjizi „El-I'atisam“.

Ne postoji vjerodostojna predaja o potiranju lica poslije dove.

-Dozvoljeno je podići ruke u općenitoj, ali i ne posebnoj, dovi van namaza.
-Potvrđeno je podizanje ruku u dovi za kišu tako što se dlanovi okrenu prema zemlji i ruke se podignu što više.
-Pohvalano je podići ruke poslije bacanja kamenčića na malo i srednje džemre na hadžu.
-Postoji razilaženje učenjaka u pogledu podizanja ruku prilikom stajanja u pravcu El-Hadžerul-Esveda, na Safi i Mervi. Imam Malik to nije dozvoljavao.

Rezime: Podižemo ruke u dovi onda kada ih je i Poslanik, s.a.v.s, podizao, a sustežemo se ako postoji navod o posebnoj dovi a nema spomena da je podizao ruke. U općenitoj dovi je dozvoljeno podići ruke. Allah Uzvišeni najbolje zna.

Odgovorio: mr. Emir Demir