Kako Pravilno Obavljati Namaz (Osnovno)

Učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas

Učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od džinskog i od ljudskog uroka, sve dok nisu objavljene sure El-Felek i En-Nas. Kada su objavljene, učio je samo njih.” (Bilježi ga Et-Tirmizi)

Prenosi se od Abdullaha ibn Habiba, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada osvaneš i kada omrkneš po tri puta uči Kul-huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbil-felek i Kul e'uzu bi rabbin-nas, to će te sačuvati od svega.’” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Prenosi se od hazreti Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Svake noći kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavljao bi šake, puhnuo u njih i učio suru Ihlas, Felek i Nas, a potom bi rukama potrao svoje tijelo, koliko god je mogao, počevši od glave i lica.” (Hadis je sahih – vjerodostojan)

SURETUL-IHLAS

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL HUVALLAHU EHAD
ALLAHU SSAMED
LEM JELID VE LEM JULED
VE LEM JEKUL-LEHU KUFUVEN EHAD

Prevod:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci:"On, Allah, Jedan je!

Allah je utociste svakome!

nije rodio, nit' je rodjen!

I niko mu ravan nije!" 

SURETUL-FELEK

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL EUZU BI RABBIL FELEK
MIN SHERRI MA HALEK
VE MIN SHERRI GASIKIN IZA VEKAB
VE MIN SHERRI NNEFFASATI FIL UKAD
VE MIN SHERRI HASIDIN IZA HASED

Prevod:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci: "Utjecem se Gospodaru svitanja

od zla onoga sto On stvara,

i od zla sumraka kada tamnine razastire

i od zla onih koji pusu u uzlove,

i od zla zavidnika kada zavist ne krije!"

SURETU-NNAS

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL EUZU BI RABBI NAS
MELIKI NNAS, ILAHI NNAS
MIN SHERRIL VESVASIL HANNAS
ELLEZI JUVESVISU FI SUDURI NNAS
MINEL DZINNETI VE NNAS

Prevod:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci:"Utjecem se Gospodaru ljudi,

Vladaru ljudi,

Bogu ljudi,

od zla sejtana koji spletkari,

koji zle misli unosi u srca ljudi -

od dzina i od ljudi"

VRIJEDNOSTI KUR'ANSKIH SURA: FATIHA, BEKARE, JA-SIN, IHLAS, FELEK I NAS

VRIJEDNOSTI KUR'ANSKIH SURA: FATIHA, BEKARE, JA-SIN, IHLAS, FELEK I NAS

Vođeni hadisima Allahova Poslanika koji ističu i izdvajaju određeni broj kur’anskih sura zbog njihove teološke važnosti i značaja, navest ćemo nekolicinu istih, s ciljem podsticanja na njihovo češće učenje i memorisanje.

Fatiha je prva kur’anska sura za koju je Muhammed, a.s., kazao da su to ”sedam ajeta koji se ponavljaju”. Iz sunneta našeg Vjerovjesnika znamo da se oni ponavljaju u namazu, na svim propisanim i dobrovoljnim rekatima. U prilog tome ide i poznati hadis: ”Nema namaza onome ko u njemu ne prouči Fatihu.”

Pored učenja Fatihe u namazu, Poslanik, a.s., je istu preporučio kao rukju (duhovno liječenje). U islamskoj tradiciji poznata je praksa da se rukja obično počinje Fatihom.

Sa Fatihom počinjemo svoje učenje Kur’ana onda kad se odlučimo da ga cijelog proučimo (tzv. učenje hatme), a običaj je u svijetu kod nekih učača da na kraju učenja bilo kog dijela iz Kur’ani-kerima, izrazom ”El-Fatiha” pozovu prisutne da na kraju prethodno učenje Kur’ana uljepšaju Fatihom, pa tako svako od prisutnih u sebi prouči pomenutu suru.

Doduše moramo priznati da nas na tu praksu ne obavezuje niti jedna hadiska predaja, tako da se u nekim dijelovima islamskog svijeta i kod nekih učača pomenuto učenje ne prakticira. Isti je slučaj i sa učenjem Fatihe u fonu ”najbolje dove” kada je pojedini muslimani uče poslije ezana, za umrle, nakon namaske dove ili slično. Međutim, ova praksa nekih muslimana koji su u mnogim različitim situacijama uobičajili učiti Fatihu, uprkos nepostojanju dokaza koji nas na to obavezuju i isto preporučuju, pokazuje veliku ljubav koju su muslimani gajili prema časnom Kur’anu, a posebno prema Fatihi.

Fatiha se u hadisima Allahova Poslanika, a.s., naziva i mnogim drugim imenima, o čemu će biti riječi nekom drugom prilikom. Posebno je hvale vrijedna gesta nekih naših vjeroučitelja koji svoje časove sa djecom redovito započinju sa Fatihom. Negdje je sam vjeroučitelj prouči naglas, negdje to učini cijelo odjeljenje skupa, a negdje svaki put istu uči drugi učenik. Ova posljednja praksa čini mi se možda i najsvrsishodnijom i najpogodnijom.

Pored Fatihe, kod nekih predavača postoji navika učenja neke od kur’anskih dova na samom početku časa ili predavanja. Najčešće se uči dova ”Rabbena latuzig kulubena” ili pak dova ”Rabbišrahli sadri”.

Bekare. Poslanik, a.s., je naglasio da šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura Bekare. Posebno se u nekim hadiskim predajama izdvajaju početni i završni ajeti ove sure, te nezaobilazna Ajetul-kursija. Ajetul-kursija slovi kao najveličanstveniji ajet u Kur’anu. Lijepo ga je učiti poslije svakog farz-namaza, te prije spavanja. Oni koji ne znaju suru Bekare napamet ili ne znaju arapsko pismo uopće,  mogu je pustiti i slušati putem cd-a ili interneta, te bar na takav način osvježiti vjerničke kuće, te uz to klanjati što veći broj nafila u njima.

Ja-sin. Prema nekim predajama suru Ja-sin je lijepo učiti što češće, posebno ranim jutrom ili naveče. S njom se postiže opraštanje određenih grijeha za onoga ko je uči u ime Allaha, dž.š.

Oni koji ne znaju kur’ansko pismo, lijepo je bar slušati od onih koji je uče, mada je svakom muslimanu obaveza naučiti kur’ansko pismo i njime se, shodno svojim mogućnostima i sposobnostima, aktivno koristiti tokom učenja Kur’ani-kerima.

Neki preporučuju da se sura Jasin uči osobama na samrti, kako bi im Uzvišeni Allah, u tim trenucima olakšao smrtne muke i na njih spustio svoju milost. Hadiska predaja ”Učite Ja-sin svojim umirućima” počesto se kod nekih naših autora prevodila kao ” …vašim umrlima”. Međutim, veći dio stare uleme jasno je naznačio da se to može odnositi isključivo na umiruće (žive koji su na samrti). Posebno su u tom isticala šafijska ulema i dio malikija, koji su smatrali da se Kur’an ne može učiti za umrle i da oni od toga nemaju koristi.

Hanefijska i hambelijska ulema smatra, shodno analogiji, da učenje Kur’ana može koristiti umrlima, pa tako i sama sura Jasin. Stoga se kod nas za umrle najčešće učila, i danas se počesto uči, sura Jasin, i sevapi od tog učenja poklanjaju pred duše naših umrlih.

Ihlas. Poglavlje Ihlas ima četiri ajeta, ali svojim sadržajem i jačinom svoje poruke vrijedi koliko i trećina Kur’ana. Naime, trećinu Kur’ana Sveznajući Allah, dž.š., je posvetio govoru o Njegovoj jednoći i dužnosti našeg vjerovanja u taj čisti monoteizam (tevhid). Kur’anskom surom Ihlas u četiri ajeta sadržana je sva suština pomenute trećine ostalih kur’anskih ajeta.

 Neki naši muslimani bukvalno shvataju hadis koji govori o tome da sura Ihlas vrijedi koliko trećina Kur’ana, te tri puta izuče suru Ihlas sa pogrešnim uvjerenjem da im se pišu sevapi kao da su proučili cijeli Kur’an. Međutim, to nije pravo shvatanje hadisa Resulullaha, a.s.

Sura Ihlas se u tradiciji muslimana najčešće uči na sabahskim i akšamskim sunnetima, uglavnom na drugom rekatu, jer se na prvom uči sura Kafirun ili slično. Ihlas je lijepo učiti ujutro iza sabah namaza u sklopu jutarnjeg zikra, te naveče kao vid večernjeg zikra. Ihlas je sunnet učiti i pred spavanje.

Felek. Sura Felek je pretposljednja kur’anska sura i ima svoju svekoliku važnost i značaj za duhovni život vjernika, slično poput Ajetul-kursije ili sure Nas.

Nas. Sura Nas je posljednja sura u Kur’anu. Poslanik, a.s., je imao praksu da uči dove zaštite protiv svih duhovnih, vidljivih ili nevidljivih, zala, a kad su mu objavljene sure Felek i Nas, njih bi učio, ostavljajući sve drugo. Tako nas uči jedan poznati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Lijepo je suru Felek i Nas, zajedno sa surom Ihlas, učiti ujutro i naveče u sklopu jutarnjeg i večernjeg zikra, a nije loše ni da se prouče nakon klanjanja svakog propisanog /farz/ namaza u sklopu zikra nakon namaza /Ajetul-kursij, tespih / . Sunnet je sure Ihlas, Felek i Nas po tri puta proučiti prije spavanja.

preuzeto sa: akos.ba

SURA: 036. Ya - sin (Jasin) (TRANSKRIPCIJA)

TRANSKRIPCIJA ARAPSKOG TEKSTA

Transkripcija  arapskog  teksta  je  izražena kroz glasovne znakove i mogućnosti bosanskog jezika. Svjesno smo izbjegli sve kompliciranosti  naučne  arapske  glasovne  transkripcije  za  koju  bi,  i  prema  mišljenju istaknutih  orijentalista  i  stručnjaka  iz  te oblasti, trebalo učaču isto onoliko upornosti i  odlučnosti  koliko  i  za  savladavanje  originalnog arapskog pisma i izgovora.

Ovaj  način  transkripcije - pisanja  originalnog  arapskog  teksta  latinicom  nije  samo olakšanje učaču - čitatelju koji ne pozna arapsko  pismo,  veći  podsticaj  da  nauči  i  ovo pismo i ovaj jezik.

Sva  dosadašnja  poređenja  i  istraživanja vezano  za  transkripciju  ukazuju  da  je  ovaj pristup  najprihvatljivije  rješenje  za  široke slojeve  ljudi  kojima  je,  uostalom,  ovaj priručnik i namijenjen.


Napomena za učenje u transkripciji

(-) - Ovaj znak ukazuje na vezanje, ili prelaz s prve na drugu riječ, između kojih se znak nalazi,  ponekad  korišten  i  radi  nedvosmislenog  izgovora  (da  bi  se  u  transkripciji  izbjegao izgovor naših glasova “nj”, “lj”, i sl.)

(^) -Vokali (a, i, u) iznad kojih se nalazi ovaj znak  dužine,  izgovaraju  se  nešto  duže,  i  to posebno ako se nalaze na svršetku ajeta.

(‘) - Zamjena za harf “ajn”, može biti nosilac  vokala,  tada  je  u  transkripciji  vokal napisan iza njega, ili samostalan, ako je on u originalnom  tekstu  nosliac  sakina.  Izgovara se kao grleni glas, zavisno koji vokal “nosi”, a  kada  je  samostalan  najbliži  je  kratkom grlenom “a”.

(’) - Zamjena za “hemze” sa sakinom (kada hemze nije nosilac vokala). Kada je hemze nosilac  vokala  izgovara  se  samo  taj  vokal, pa  takva  mjesta  nisu  posebno  naznačena  u transkripciji. Predstavlja glas koji ne postoji u bosanskom jeziku, izgovara se ispuštajući zrak  kroz  stisnuto  grlo  i  to  kao  poluglas, oslanjajući se na prethodni glas.

Ya - sin (Jasin)

Bismillâhi-r-rahmâni-r-rahîm

Jâ-sîn. (1)
Ve-l-kur-âni-l-hakîm. (2)
Inneke le mine-l-murselîn. (3)
‘Alâ sirâtin mustekîm. (4)
Tenzîle-l-‘azîzi-r-rahîm. (5)
Li tunzire kavmen mâ unzire âbâuhum fehum gâfilûn. (6)
Lekad hakka-l-kavlu ‘alâ ekserihim fehum lâ ju’minûn. (7)
Innâ dže‘alnâ fî a‘nâkihim aglâlen fe hije ile-l-ezkâni fehum mukmehûn. (8)
Ve dže‘alnâ min bejni ejdîhim sedden ve min halfihim sedden fe agšejnâhum fe hum lâ jubsirûn. (9)
Ve sevâun ‘alejhim e enzertehum em lem tunzirhum lâ ju’minûn. (10)
Innemâ tunziru meni-ttebea-z-zikre ve hašije-r-rahmâne bi-l-gajbi fe bešširhu bi magfiretin ve edžrin kerîm. (11)
Innâ nahnu nuhji-l-mevtâ ve nektubu mâ kaddemû ve âsârehum ve kulle šej-in ahsajnâhu fî imâmin mubîn. (12)
Vadrib le hum meselen ashâbe-l-karjeh. Iz džâehe-l-murselûn. (13)
Iz erselnâ ilejhimu-snejni fe kezzebûhuma fe ‘azzeznâ bi sâlisin fe kâlû innâ ilejkum murselûn. (14)
Kâlû mâ entum illâ bešerun mislunâ ve mâ enzele-r-rahmânu min šej-in in entum illâ tekzibûn. (15)
Kâlû rabbunâ ja‘lemu innâ ilejkum le murselûn. (16)
Ve mâ ‘alejnâ ille-l-belâgu-l-mubîn. (17)
Kâlû innâ tetajjernâ bikum le in lem tentehû le nerdžumennekum ve le jemessennekum minnâ ‘azâbun elîm. (18)
Kâlû tâirukum me‘akum e in zukkirtum bel entum kavmun musrifûn. (19)
Ve džâe min aksa-l-medîneti redžulun jes‘â kâle jâ kavmi-ttebiu-l-murselîn. (20)
Ittebiû men lâ jes-elukum edžren ve hum muhtedûn. (21)
Ve mâ lije lâ a‘budu-llezî fetarenî ve ilejhi turdže‘ûn. (22)
E ettehizu min dûnihi âliheten in juridni-r-rahmânu bi durrin lâ tugni ‘annî šefâ‘atuhum šej-en ve lâ junkizûn. (23)
Innî izen le fî dalâlin mubîn. (24)
Innî âmentu bi rabbikum fe-sme‘ûn. (25)
Kîle-dhuli-l-dženneh. Kâle jâ lejte kavmî ja‘lemûn. (26)
Bi mâ gafere lî rabbî ve dže‘alenî mine-l-mukremîn. (27)
Ve mâ enzelnâ ‘alâ kavmihî min ba‘dihî min džundin mine-s-semâi ve mâ kunnâ munzilîn. (28)
In kânet illâ sajhaten vâhideten fe izâ hum hâmidûn. (29)
Jâ hasreten ‘ale-l-‘ibâdi mâ je’tîhim min resûlin illâ kânû bihî jestehziûn. (30)
E lem jerev kem ehleknâ kablehum mine-l-kurûni ennehum ilejhim lâ jerdži‘ûn. (31)
Ve in kullun lemmâ džemî‘un ledejnâ muhdarûn. (32)
Ve âjetun lehumu-l-erdu-l-mejtetu ahjejnâhâ ve ahredžnâ minhâ habben fe minhû je’kulûn. (33)
Ve dže‘alnâ fîhâ džennâtin min nehîlin ve a‘nâbin ve fedždžernâ fîhâ mine-l-‘ujûn. (34)
Li je’kulû min semerihî ve mâ ‘amilethu ejdîhim e fe lâ ješkurûn. (35)
Subhâne-llezî haleka-l-ezvâdže kullehâ mimmâ tunbitu-l-erdu ve min enfusihim ve mimmâ la ja‘lemûn. (36)
Ve âjetun lehumu-l-lejlu neslehu minhu-n-nehâre fe izâ hum muzlimûn. (37)
Ve-š-šemsu tedžrî li mustekarrin lehâ. Zâlike takdîru-l-‘azîzi-l-‘alîm. (38)
Ve-l-kamere kaddernâhu menâzile hattâ ‘âde ke-l-‘urdžûni-l-kadîm. (39)
Le-š-šemsu jenbegî lehâ en tudrike-l-kamere ve le-l-lejlu sâbiku-n-nehâr. Ve kullun fî felekin jesbehûn. (40)
Ve âjetun lehum ennâ hamelnâ zurijjetehum fi-l-fulki-l-mešhûn. (41)
Ve haleknâ lehum min mislihî mâ jerkebûn. (42)
Ve in neše’ nugrikhum felâ sarîha le hum ve lâ hum junkazûn. (43)
Illâ rahmeten minnâ ve metâ‘an ilâ hîn. (44)
Ve izâ kîle lehumu-ttekû mâ bejne ejdîkum ve mâ halfekum le ‘allekum turhamûn. (45)
Ve mâ te’tîhim min âjetin min âjâti rabbihim illâ kânû ‘anhâ mu‘ridîn. (46)
Ve izâ kîle lehum enfikû mimmâ rezakakumu-llâhu kâle-llezîne keferû lillezîne âmenû e nut‘imu men lev ješâu-llâhu at‘amehû in entum illâ fî dalâlin mubîn. (47)
Ve jekûlûne metâ hâze-l-va‘du in kuntum sâdikîn. (48)
Mâ jenzurûne illâ sajhaten vâhideten te’huzuhum ve hum jehissimûn. (49)
Fe lâ jestetî‘une tevsijeten ve lâ ilâ ehlihim jerdži‘ûn. (50)
Ve nufiha fi-s-sûri fe izâ hum mine-l-edždâsi ilâ rabbihim jensilûn. (51)
Kâlû jâ vejlenâ men be‘asenâ min merkadinâ. Hâzâ mâ ve‘ade-r-rahmânu ve sadeka-l-murselûn. (52)
In kânet illâ sajhaten vâhideten fe izâ hum džemî‘un ledejnâ muhdarûn. (53)
Fe-l-jevme lâ tuzlemu nefsun šej-en ve lâ tudžzevne illâ mâ kuntum ta‘melûn. (54)
Inne ashâbe-l-dženneti-l-jevme fî šugulin fâkihûn. (55)
Hum ve ezvâdžuhum fî zilâlin ‘ale-l-erâiki mettekiûn. (56)
Lehum fîha fâkihetun ve lehum mâ jedde‘ûn. (57)
Selâmun kavlen min rabbin rahîm. (58)
Vemtâzu-l-jevme ejjuhe-l-mudžrimûn. (59)
E lem a‘hed ilejkum jâ benî Âdeme en lâ ta‘budu-š-šejtâne innehû lekum ‘aduvvun mubîn. (60)
Ve eni-‘budûnî. Hâzâ sirâtun mustekîm. (61)
Ve lekad edalle minkum džibillen kesîrâ. E fe lem tekûnû ta‘kilûn. (62)
Hâzihî džehennemu-lletî kuntum tû‘adûn. (63)
Islevhe-l-jevme bi mâ kuntum tekfurûn. (64)
El-jevme nahtimu ‘alâ efvâhihim ve tukellimunâ ejdîhim ve tešhedu erdžuluhum bi mâ kânû jeksibûn. (65)
Ve lev nešâu letamesnâ ‘alâ a‘junihim festebeku-s-sirâta fe ennâ jubsirûn. (66)
Ve lev nešâu lemesahnâhum ‘alâ mekânetihim fe mestetâ‘û mudijjen ve lâ jerdži‘ûn. (67)
Ve men nu‘ammirhu nunekkishu fi-l-halk. E fe lâ ja‘kilûn. (68)
Ve mâ ‘allemnâhu-š-ši‘re ve mâ jenbegî leh. In huve illâ zikrun ve kur-ânun mubîn. (69)
Li junzire men kâne hajjen ve jehikka-l-kavlu ‘ale-l-kâfirîn. (70)
E ve lem jerev ennâ haleknâ lehum mimmâ ‘amilet ejdînâ en‘âmen fe hum lehâ mâlikûn. (71)
Ve zellelnâhâ le hum fe minhâ rekûbuhum ve minhâ je’kulûn. (72)
Ve le hum fîhâ menâfi‘u ve mešârib. E fe lâ ješkurûn. (73)
Ve-ttehazû min dûni-llâhi âliheten le ‘allehum junsarûn. (74)
Lâ jestetî‘ûne nasrehum ve hum le hum džundun muhdarûn. (75)
Fe lâ jahzunke kavluhum. Innâ na‘lemu mâ jusirrûne ve mâ ju‘linûn. (76)
E ve lem jere-l-insânu ennâ haleknâhu min nutfetin fe izâ huve hasîmun mubîn. (77)
Ve darebe lenâ meselen ve nesije halkah. Kâle men juhji-l-‘izâme ve hije remîm. (78)
Kul juhjîhe-llezî enše-ehâ evvele merreh. Ve huve bi kulli halkin ‘alîm. (79)
Ellezî dže‘ale lekum mine-š-šedžeri-l-ahdari nâren fe izâ entum minhu tûkidûn. (80)
E ve lejse-llezî haleka-s-semâvâti ve-l-erda bi kâdirin ‘alâ en jahluka mislehum. Belâ ve huve-l-hallâku-l-‘alîm. (81)
Innemâ emruhû izâ erâde šej-en en jekûle lehû kun fe jekûn. (82)
Fe subhâne-llezî bijedihî melekûtu kulli šej-in ve ilejhi turdže‘ûn. (83)

PREVOD SURE JASIN MOZETE PRONACI NA SLIJEDECEM LINKU:
http://www.kuran.hamajlija.com/Kuran/Ya-sin.html

VIDEO + PREVOD

Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza - Vehid Abdusselam Bali

Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza - Vehid Abdusselam Bali

Broj stranica: 168

Autor: Vehid Abdusselam Bali

Sadržaj knjige: Definicija sihra, Sihr u svjetlu Kur'ana i Sunneta,Podjela sihra,Pojašnjenja vezana za sihr, Kako sihribaz priziva džina?,Znakovi po kojima se raspoznaje sahir, Islamski stav u pogledu sihra,Da li je dozvoljeno uklanjanje sihra sihrom,Da li je dozvoljeno učenje sihra,Razlika između sihra, kerameta i mu'džize, Vrste sihra,Otklanjanje sihra,Sihr rastavijanja,Ljubavni sihr,Sihr obmane,Sihr ludosti,Sihr tromosti i ljenosti,Sihr priviđenja u snu. dozivanja i vriske,Sihr bolesti,Sihr krvarenja (istihaze),Sihr odgađanja ženidbe, Liječenje impotencije,Razlika između impotencije, spol. nemoći i bolesti,Ovako ćete se zaštititi, Liječenje uroka,Razlika između uroka i zavisti.

Pred bošnjacku publiku prezentira se djelo jedinstveno po svome sadržaju, neprocjenjivo po svojoj važnosti i sažeto po svome sadržaju - Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza. Razdoblje dekadence islamskog ummeta u pogledu znanosti bitno je, između ostaloga, utjecalo i na stanje u našoj zemlji.

===> PREUZMITE BESPLATNO OVDJE <===

ZAŠTITA I LIJEČENJE OD SIHRA - LJEKOVITA MOĆ KUR'ANA

Nacin Uklanjanja Sihra

NAČIN UKLANJANJA SIHRA

Ovdje ćemo naglasiti da postoji dvije vrste liječenja: nedozovoljeno i dozvoljeno liječenje.

Pod nedozvoljenim liječenjem podrazumjevamo korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija šapa, drvo tisovine i sl). Poslanik, a. s., kaže: "Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu."( Prenose ga četvorica autora Sunena i El‐Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom "i ne prima mu se namaz četrdeset dana).

U "Sunenu" se kaže: "Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr."

Pod dozvoljenim liječenjem podrazumjeva se liječenje učenjem Kur'anskih ajeta i dovaPoslanika, s. a. w. s.

Postoji više načina pregleda bolesnika, a ovdje ćemo navesti neke od njih. Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri, potrebno je da ima neko prisutan ko im je u rodu, a kod sestara potrebano je ukoliko je udata suprug, a ukoliko nije jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost roditelja.

Naravno, podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno obučen, tj. ako je sestra u pitanju: mahrama, duga suknja i rukavi a sve mora biti neprozirno i široko da ne ocrtava konturu tijela.

Onaj ko je bolestan, dolazi kod liječnika i prvo porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri čemu će mu liječnik postaviti nekoliko pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoćod liječnika medicine i sl.

Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji prisustvuju liječenju moraju da se abdeste, a načini liječenja koji se koriste su:

Prvi način ‐bolesnik stoji u pravcu kible:

Onaj ko je bolestan ustane, okrene se prema kibli, opusti se i zažmiri a liječnik počinje da uči kur'an na uho bolesnika. Bolesnik ne treba da ponvlja ništa od onoga što liječnik uči. U toku učenja bolesnik može da osjeti da mu trni neki dio tijela, strujanje kroz tijelo, bolove u nekim dijelovima tijela, otežano disanje i da ga nesto obara da padne naprijed ili nazad. Bolesnik ne treba da se suprostavlja ukoliko dolazi do gubljenja ravnoteže liječnik ili neko ko pomaže liječniku će uhvatiti bolesnog i spustiti ga u ležeći položaj. Liječnik i dalje uči kur'an a u određenim trenutcima govori na maternjom jeziku (u ovom slučaju na bosanskom) prevod kur'anskih ajeta i opominje džina da se pokaje i da napusti tijelo oboljelog.

Džin može da napusti tijelo i nakon jednog tretmana, a isto tako, može se desiti da je potrebno više puta da se uči pa da napusti tijelo, a isto tak,o kao i kod svake bolesti u savremenoj medicini, da nema lijeka, nego samo da se olakša oboljelom, ali da nikada neće biti u potpunosti zdrav.

Ukoliko džin želi da napusti tijelo, ovisno od liječnika, on ga pušta da izađe ili na usta ili mu otvori prolaz sterilnom iglom na nekom od prstiju a najčešće kažiprst lijeve ili desne ruke da džin izađe.

Ukoliko je džin iskren i iskreno se kaje, on sa svojim izlaskom nosi bolesti koje je prouzrokovao bolesnom, a to se manifestuje u vidu špricanja krvi i do 1m udaljinu od prsta na kojem je otvoren prolaz.

Nakon tretmana kod liječnika, on daje terapiju, bez obzira da li je gotovo ili ne, koje bolesnik mora da se pridržaje. Kako će terapija izgledati ovisi o liječniku i o vrsti bolesti.

Drugi način ‐dizanje ruku:

Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi, ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa strane i na uho bolesnika uči kur'an. Ruke pokazuju određene znakove. To može biti u jednom momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti dok se ne ponovi cijelo učenje.

Bolesnik mora biti miran i opušten i dobro slušati učenje kur'ana. Ne smije opirati pokret ruku ili prstiju.

Treći način ‐pregled posmatranjem:

Ovaj način pregleda je veoma efikasan. Ovjde je iznešen radi toga što su ga monogi koristili, uz napomenu da su neki rekli da se ovaj način može primijeniti samo kod muškaraca, jer su neki zlouoptrijebili ovu metodu, vidjevši priliku u njoj da gledaju ženama u oči.

Rahmetli šejh Refik Tahhan je dao objašnjenje ove metode i rekao je:

Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim riječima:

'Vjernik je ogledalo vjerniku.' U ovom slučaju, liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik gleda u liječnika dok uči određena kur'anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna,crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može i da padne u nesvijest a onda se liječenje nastavlja učenjem rukje.

Ovo su najčešći načini, a Allah najbolje zna koliko ih još ima, najviše se koriste ove tri metode, a prva metoda najčešće.

Zastita od Sihra

ZAŠTITA I LIJEČENJE OD SIHRA

Uvod

Islam je poduzeo nemilosrdan rat protiv vračara i sihirbaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sihr smatrao jednim od najkažnjivijih zločina i grijeha. Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Čuvajte se sedam propasti.»

Rekoše: A koje su to, Allahov Poslaniče? Rekao je:» Pripisivanje Allahu druga, sihr, ubistvo osobe koju je Allah ‐osim kada to pravda iziskuje‐zabranio ubiti, jedenje kamate, jedenje imetka siročadi, bjezanje sa bojnoga polja i potvaranje čestitih vjernica.2 Ovi grijesi su nazvani «propast» (mubikat), jer upropaštavaju onoga ko ih praktikuje. Mnogi islamski učenjaci, sihr smatraju nevjerstvom. To dokazuju riječima Uzvišenog:» A Sulejman nije bio nevjernik, ‐šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli:' Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' (El‐Bekare, 102) Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da onaj ko otiđe vračaru ili sihirbazu, i povjeruje u ono što mu kaže «namaz mu se ne prima četrdeset dana».

1 Pogledaj Vikajetu‐l‐Insani, str. 80.

      2 Bilježi ga Buharija, 2766. Muslim, 89.

A u drugoj predaji stoji;» Porekao je ono što je objavljeno Muhammedu». Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je smatrao da onaj ko se bavi horoskopom, ustvari bavi jednom vrstom sihra. Zato, sihirbazi nisu našli pogodno tlo u Islamskoj državi, i pravi muslimani su na njih gledali sa odbojnošću i gađenjem. Međutim, i pored toga istorija islamskih zemalja nije prazna od sihra i sihirbaza, iako su bili omraženi od strane društva, iako ih je islamska pravda stizala na svakom mjestu i iako su islamski učenjaci objelodanili njihovu podlost i zabludu. Postoji jaka veza između sihra i šejtana, jer je sihr šejtansko sredstvo zavođenja ljudi. Oni ih podučavaju znanju koje šteti i nikakvu korist ne donosi, kojim razdvajaju muža od žene, što šejtan ubraja u najveće podvige sebe i svojih vojski.1 Kaže Uzvišeni:» I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati...» (El‐Bekare, 102)

Jezička i terminološka definicija sihra, i razlika između sihra s jedne, i mu'džize i kerameta s druge strane

Jezička definicija sihra

Riječ sihr označava sve što je nježno, neopipljivo, precizno i čiji uzrok je nepoznat. Kaže se: Opsihrio sam dječaka, tj. obmanuo sam ga, laskao sam mu i pridobio ga. Svako ko nešto pridobije ‐ opčinio ga je. Pjesnici kažu: «čarolija očiju», zbog toga što oči pridobijaju dušu. Od toga su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže:» Uistinu ima govora koji je sihr(opčinjava).»2 Govor je sihr zato što zaokuplja one koji ga slušaju, i pridobija njihova srca. Liječnici kažu:»čarobna priroda». Takođe, Arapi pod pojmom sihr podrazumijevaju prevaru. Ovo iz razloga što je uzrok prevare nepoznat i skriven. Kaže pjesnik3:

Ako pitaš kako nam je,

Mi smo vrapci na ovom čarobnom svijetu.

1Pogledaj Alemu‐l‐Džinni ve‐š‐šejtani, str. 83.

2Bilježi ga Buharija, 5767.

3Pogledaj Kamusu‐l‐Muhit, str. 519.

Terminološka definicija sihra

 Ebu‐Muhamed El‐Makdisi1 je rekao:» Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Utiče na dušu i tijelo. Izaziva bolest, ubistvo i rastavu braka.» Ovo je ‐kako mi se čini‐ najpotpunija i najobuhvatnija definicija.

Bedruddin El‐Ajni je rekao2:» Sihr je nesvakidašnja pojava, koja proizilazi iz pokvarene duše i nemoguće ju je vidjeti.« Prethodne definicije se koncentrišu na sihr koji je svojstvo određenih duša koje njegovom primjenom mogu uticati na materijalni svijet, i to uz potpomaganje sa šejtanima ‐vrsta zbližavanja sa njima‐ , ili ono što se događa usljed obraćanja nebeskim tijelima i pribavljanja njihovog ‐kako to oni tvrde‐ nadahnuća. Ovo je stvarni sihr.

Postoji i druga vrsta sihra koju ove definicije nisu obuhvatile. Radi se o priviđenju i prevari koja nema osnove u stvarnosti, poput trikova koje izvodi mađzioničar, prilikom čega zaokuplja pogled od skrivenih pokreta svojih ruku. Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog:» ..i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradzbine njihove, kreću..» (Taha, 66) «I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradzbinu veliku prirediše.» (El‐E'araf, 116)3

Ovo je vrlo rašireno, pogotovo u ovom našem vremenu, kada neki koristeći naučna dostignuća obmanjuju mase.

Razlika između sihra, mu'džize i kerameta

Cilj ovog pojašnjenja je da izbjegnemo miješanje između sihra i mu'džize. Spoznajom razlika imat ćemo stvarnu pretstavu o sihru. Razlike između sihra, mu'džize i kerameta su slijedeće:

1Pogledaj Fethu‐l‐Medžid šerh kitabu‐t‐tevhid, str. 285.

2Pogledaj Umdetu‐l‐Kari, 17/418.

3Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/232.

4Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/233.

1‐ Sihr je znanje stečeno učenjem i praksom. Ostvaruje se uz pomoć riječi i djela. Keramet je Allahovo davanje koje ne zahtijeva nikakvu pomoć. Također, i mu'džiza je Allahovo davanje koje ne zahtijeva nikakvu pomoć, samo poslanicima i vjerovjesnicima.

2‐ Mu'džiza i keramet ne dolaze do izražaja kod grješnika, dok sihr biva isključivo kod grješnika.

3‐ Mu'džizu je nemoguće neutralisati, za razliku od sihra kojeg je moguće neutralisati.

4‐ Sihr prave sihirbazi i drugi. Postoji mogućnost da način njegovog spravljanja poznaje određena grupa ljudi koji mogu da u isto vrijeme prave istu vrstu sihra, za razliku od mu'džize koju niko nije u stanju ponoviti.

5‐ Mu'džize koje su se događale Poslanicima, alejhimusselam, su stvarne. Njihova suština je kao i njihova forma. Međutim, sihr i talismani nisu ništa natprirodno, već je to prirodna pojava koja Allahovom, dželle šanuhu, voljom biva redoslijed uzroka i uzročnika.

Dokazi stvarnosti sihra, njegovog djelovanja i vrste

Imam El‐Kurtubi u svome tefsiru1 je rekao Pripadnici Ehlus‐sunneta vel‐ džemata smatraju da je sihr utvrđen i postoji u stvarnom obliku. Na tom stanovištu su i mjerodavne ličnosti koje čine konsenzus, nakon čega je nebitno odstupanje Mu'tezila od istine.«

En‐Nevevi, rahimehullah, u komentaru na «E1‐Muhezeb2» veli: Autor ‐ misleći na Eš‐Širazija ‐je rekao: Sihr je stvarnost. Njegov uticaj na tijelo odražava se kroz bol ili uništenje tijela. Ebu‐Dža'fer El‐Estrabazi, koji je od nas, je rekao da sihr nije stvaran i da nema uticaj. Prvo mišljenje, prema riječima Uzvišenog «i od zla onih koji u čvorove pušu», je ispravnije, jer da sihr nije stvaran ne bi došla naredba da se od njegovog zla utječe.

Jedna skupina učenjaka smatra da sihr nije stvaran, već da je to ustvari čisto priviđenje. Njega zastupaju Ebu‐Dža'fer El‐Estrabazi od šafija, Ebu‐Bekr Er‐ Razi od hanefija, Ibnul‐Hazm Ez‐Zahiri i drugi. Međutim, ispravno je da je sihr stvaran, i taj stav zastupa većina islamskih učenjaka. Također, na to ukazuje Kur'an i autentični sunnet.3 Oni koji zastupaju mišljenje da je sihr stvaran, razišli su se po pitanju; Da li sihr ima samo uticaj kao jedna vrsta bolesti, ili ide do te mjere da postane čvrsta materija, na primjer životinja, i obrnuto? Većina islamskih

učenjaka zastupa prvo mišljenje.1

1Pogledaj Tefsir El‐Kurtubi, 2/46.

2Pogledaj El‐Medžmu', 19/240.

3Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/233.

Dokazi

Mišljenje da sihr zaista postoji, džumhur podupire sa slijedećim dokazima: 1‐ Da sihr ne postoji u stvarnosti, ne bi došla zabrana bavljenja njime, prijetnja ovosvjetskom i onosvjetskom kaznom onome ko se njime bavi i ko ga širi, kao i naredba da se od njega utječemo. Allah, dželle šanuhu, nas je obavijestio o postojanju sihra još u vrijeme faraona.

2‐ Riječi Uzvišenog:« ...šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli:' Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti...» (El‐Bekare, 102) Allah, dželle šanuhu, nas u ovom ajetu obavještava o tome kako šejtani podučavaju ljude sihru,te kako ljudi uče od njih; ako sihr nije stvaran, čemu onda podučavaju i šta ljudi uče od njih?

3‐ Riječi Uzvišenog:« i od zla onih koji u čvorove pušu». Misli se na puhanje u čvorove koji su svezani radi sihra i na koje se puše radi toga. Ako sihr nije stvaran, zašto je Allah, dželle šanuhu, naredio da se od njega utječe?

4‐ El‐Karafi, rahimehullah, spominje konsenzus oko toga i smatra da se razilaženje po ovom pitanju desilo nakon konsenzusa ashaba da je sihr stvaran, tako da se ne treba osvrtati na to razilaženje.2 Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, u odgovoru Mu'tezilama koji su rekli da je sihr pričinjenje, je rekao: » Ovo se razilazi sa sukcesivnim predajama koje imaju neprekidan lanac prenosilaca (mutevatir), oko kojih su se složili islamski pravnici i komentatori Kur'ana i hadisa i to je poznato svim islamskim pravnicima.«3 5‐ Također, stvarno postojanje sihra dokazuju i činjenicom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihren. U hadiskim zbirkama je zabilježeno da je Židov Lubejd b. El‐A'sam opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu se činilo da nešto radi, a on to nije radio. Nakon toga Allah, dželle šanuhu, je izliječio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. El‐Kurtubi ovaj hadis uzima za dokaz i kaže:» U hadisu se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je izliječen od sihra rekao Allah me je izliječio', a izlječenje ne biva osim uklanjanjem nedostatka i bolesti, što ukazuje da je sihr stvaran i istinit. Njegovo postojanje i djelovanje je jasno dokazano ajetima i hadisima.«1 6‐ Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, za dokaz uzima riječi Uzvišenog:«.../ odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžine njihove, kreču..» (Ta‐ha, 66) «...oči ljudima začaraše ..» (El‐E'araf, 116)

1 Isti izvor.

2Pogledaj Kitabu‐l‐Furuk, 4/150.

3Pogledaj Et‐Tefsiru‐l‐Kajjim, str. 571.

Ako čarobnjak može opčiniti veliki broj ljudskih očiju uprkos njihovoj mnogobrojnosti, tako da neke stvari vide onakvim kakve one nisu, što je rezultat promjene u njihovim osjećajima; šta je onda to što mijenja njihovu

snagu i narav? Kakva je razlika između promjene u viđenju i promjene stvarnosti u nekom drugom obliku koja zahvata dušu i tijelo? Ako se osjećaj može promijeniti do te mjere da vidi nepokretno pokretnim, spojeno odvojenim i mrtvo živim, moguće je i da promijeni ličnu osobinu tako da osjeća nešto drago mrskim, mrsko dragim i sl..2

7‐ Od najjačih dokaza ‐poslije Kur'ana i sunneta‐ za stvarno postojanje sihra, jeste njegovo djelovanje i zapažanje istog od strane ljudi kroz historiju. Ljudi u svakom mjestu i vremenu su se uvjerili kako čarobnjaci lete u zraku, hodaju po površini vode i druge stvari koje se mogu vidjeti ili osjetiti. Učenjaci su o tome mnogo govorili i to ne poriče osim prkosnik. Kur'an, sunnet i ljudska svakodnevnica svjedoci su stvarnog postojanja sihra i njegovog djelovanja na ljude. Vrste sihra

Hafiz Ibn‐Kesir3 u svome tumačenju Kur'ana kaže:» Ebu‐Abdullah Er‐Razi spominje osam vrsta sihra:

1Pogledaj Tefsir El‐Kurtubi, 2/46.

2Pogledaj Et‐Tefsiru‐l‐Kajjim, str. 571.

3Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 1/150.

1‐ Sihr lažaca i obožavalaca sedam zvijezda u sazviježđu kola. Vjerovali su da one upravljaju svijetom, koriste i štetu nanose. Njima je Allah, dželle šanuhu, poslao Ibrahima, alejhisselam, da obori njihove tvrdnje i odgovori na njihov stav.

2‐ Sihr duhovno jakih ličnosti.

3‐ Potpomaganje ovozemaljskim duhovima ‐ džinima.

4‐ Sihr opčinjavanja i zavaravanja, koji se oslanja na previd pogleda i njegovu zauzetost.

5‐ Čudni pokreti poput montiranja inžinjerijskih sprava, npr konjanika sa trubom u ruci. Čim protekne sat vremena on zatrubi a da ga pri tome niko ne dotakne. Rekao sam: Ovih stvari u našem vremenu ima vrlo mnogo i one su rezultat velikih naučnih dostignuća.

6‐ Upotreba posebnih lijekova i preparata ‐konzumiranje ili masiranje‐. Kaže: Naučna dostignuća je danas nemoguće poreći i zanemariti jer je djelovanje magneta uočljivo.

7‐ Ovladavanje srcem, tako što sihirbaz tvrdi da poznaje Allahovo najveće ime i uslijed toga mu se džini pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe. Hafiz Ibn‐Kesir1 kaže: Ovo je metod koji se zove Et‐Tunbulah (hipnoza), i ima uticaj na psihički nestabilne ljude.

8‐ Prenošenje tuđeg govora nemimet, kroz koji se ugodnim i lijepim riječima približava nekoj osobi što je vrlo rašireno među ljudima. Ibn‐Kesir2 kaže: Nemimet se dijeli na dvije vrste: Ponekad djeluje destruktivno na međuljudske odnose, tako da dovodi do među vjerničkog razilaženja, i to je naravno zabranjeno (haram). Ako je u pitanju popravljanje međuljudskih odnosa i ujedinjavanje muslimanske riječi tada je nemimet dozvoljen (halal),prema hadisu:» Nije lažac ko prenosi dobro.» Zatim kaže: Mnoge od ovih vrsta je svrstao ‐misleći na Er‐Razija‐ u umjetnost sihra zbog njihovih nježnih dosega, jer je sihr u jezičkom značenju izraz za sve što je suptilno i skriveno.

Zaključak:

Iz prethodnog vidimo da postoji sihr čije postojanje i djelovanje dolazi do izražaja u stvarnosti i sihr koji je priviđenje, nestvaran i ne postoji. Postoji i treća vrsta koju ljudi nazivaju sihrom, a ustvari je to trik i vještina rukovanja. Doktor Omer El‐Eškar smatra da se za ovu vrstu sihra koristi naziv Es‐Sihru El‐Medžazij (metaforični sihr). Po njemu sihr se dijeli na tri vrste:

1-Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 1/151.

2-Isti izvor.

1‐ Stvarni sihr (Es‐Sihru El‐Hakikij),

2‐ Prividni sihr (Es‐Sihru Et‐Tehajjulij),

3‐ Metaforični sihr (Es‐Sihru El‐Medžazij)1

Sihr kojim su zidovi opsihrili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Bilježi Buharija u svome «Sahihu»2, od Aiše, radijallahu anha, da je čovjek iz plemena Beni‐Zurejk, po imenu Lubejd b. El‐E'asam, opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu se činilo da nešto radi što nije radio, sve do jednog dana ‐ili noći‐ dok je bio kod mene, dugo je dovio, a zatim je rekao:» O Aiša, osjećam da mi je Allah dao rješenje za ono za što sam Ga molio. Došla su mi dva čovjeka, i jedan sjede kod mog uzglavlja, a drugi pored nogu. jedan od njih reče drugom: Šta je sa ovim čovjekom? Opsihren je, odgovori ovaj. Opet ga upita: Ko ga je opsihrio? Lubejd b. El‐E'asam, odgovori ovaj. Ovaj opet upita: Čime ga je opsihrio? Opsihrio ga je češljem i iščešljanom kosom u kori muškog izdanka palme, odgovorio je. Gdje je sihr, upitao je? U bunaru Zi‐Ervan, odgovorio je.» Aiša je dalje rekla: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otišao sa svojim ashabima do tog mjesta, i nakon povratka mi rekao:» O Aiša, Voda tog bunara je kao ustajala baruština, a vrhovi palmi oko njega izgledali su poput šejtanskih glava.» El‐Mazerij je rekao: Neki novotari poriču ovaj hadis, i tvrde da on skrnavi položaj poslanstva i ubacuje sumnje u njegovu vjerodostojnost. Rekli su: Sve što upućuje na to je bezvrijedno. Smatraju da prihvatanje ovoga anulira povjerenje u šerijatske propise, jer na osnovu toga postoji mogućnost da mu se pričinilo da je vidio Džibrila, a da to nije on, da mu je Džibril nešto objavio a ustvari mu nije objavio ništa. El‐Mazerijj kaže: Sve ovo je neprihvatljivo, jer postoji dokaz za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost u dostavi objave od Allaha, dželle šanuhu, i dokaz za njegovu nevinost u dostavljanju.

U prilog tome idu i nadnaravna djela (mu'džize). Na osnovu toga, prihvatanje nečega što je u konfrontaciji sa dokazima nije ispravno.

Što se tiče nekih ovosvjetskih stvari, zbog kojih on nije poslan, niti je objava došla zbog njih, on je u tome kao i ostali ljudi, npr. bolesti. Moguće je da mu se pričinilo nešto nestvarno od ovosvjetskih stvari, a da istovremeno bude sačuvan od toga u stvarima koje se tiču vjere. El‐Mazerij kaže: Neki ljudi smatraju da se iz hadisa razumije da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pričinjavalo da polno opći sa svojim suprugama, a ustvari to nije činio. Ovo se često dešava mnogim ljudima u snu, tako da nije nemoguće da im se to pričini i u javi.1

1Pogledaj Alemu‐s‐Sihri ve‐š‐Ša'vezeti, od Omera El‐Eškara, str. 101.

2Bilježi ga Buharija, 5766. Muslim, 2189.

El‐Kadi I'jjad kaže: Ovim postaje jasno da je čarolija ovladala njegovim tijelom i pokretima, a ne razumom i vjerovanjem.2 Doktor Omer El‐Eškar3 kaže: Ne može se reći: Sihr Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iziskuje previd u poslanstvu i poslanici, jer sihr nije prekoračio vanjštinu njegovog časnog tijela, nije stigao do njegovog srca i razuma, što znači da se ne razlikuje od ostalih bolesti kojima je bio podložan, a objavu Allah, dželle šanuhu, čuva. Kaže Uzvišeni:» Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!» (El‐Hidžr, 9) Istina je ono što, po pitanju sihra kojim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihren, smatraju pripadnici Ehlussuneta vel džemata, što se da vidjeti iz njihovih dokaza. Allah, dželle šanuhu, svoje poslanike iskušava na razne načine, povećavajući im time nagradu. Iskušao ih je tako što su progonjeni i u laž utjerivani od strane svojih naroda. Neke je iskušao bolestima. Od iskušenja kojima je iskušan naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i sihr kojeg mu je napravio Židov, čiji se uticaj odrazio samo na njegovo časno tijelo.

ZAŠTITA OD SIHRA

Propis liječenja od sihra

Islamski učenjaci smatraju da je liječenje od sihra (nušrah) dozvoljeno. Nušrah je poseban vid liječenja, kojim se liječi onaj za koga se pretpostavlja da je opsjednut džinima. Liječenje nosi ovo ime jer se njime od bolesnika otklanja (junšeru) bolest koja ga je zadesila. Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, kaže: Nušra je otklanjanje sihra od opsihrenog. Postoje dvije vrste nušre:

1Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/237.

2Isti izvor.

3Pogledaj Alemu‐l‐džinni ve‐š‐šejatini, str. 85.

‐Otklanjanje sihra sihrom. To je šejtanski način liječenja i na njega se odnose riječi Hasana1 (sihr ne smatra dozvoljenim, osim sahir). Tom prilikom se onaj koji liječi približava šejtanu čineći ono što šejtan voli, koji uslijed toga otkloni sihr od bolesnog.

‐Liječenje učenjem (rukje) dova, ajeta i upotrebom dozvoljenih lijekova. Ovaj vid liječenja je dozvoljen.2

Neki učenjaci nušru smatraju pokuđenom (mekruh) ili pak zabranjenom (haram). Međutim, ispravno je da je ona dozvoljena. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija u svome «Sahihu», od Katade daje rekao: » Rekao sam Se'idu b. El‐Musejjibu: Ako je čovjek opsihren, ili ne može spolno općiti sa svojom ženom, je li mu dozvoljena nušra? Odgovorio je: Nema smetnje da se liječi njome jer time želi dobro. Ono što je korisno nije zabranjeno.»3 Prethodno smo pojasnili da se riječi Hasana odnose na liječenje sihra sihrom, dok liječenje šerijatski propisanim dovama nije zabranjeno.

Zaštita od sihra

 Stvari koje služe za preventivnu zaštitu od sihra:

Najbolji način liječenja od sihra jeste da se musliman preventivno štiti i čuva od njega. Bolje je spriječiti nego liječiti. Najefikasniji i najvažniji vid preventivne zaštite od sihra jesu šerijatski zikrovi i dove, preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od toga je i učenje Ajetul‐Kursije poslije svakog namaza i prije spavanja. Ajetul‐Kursijj je najveličanstveniji ajet u Kur'anu, i glasi: » Allah je ‐ nema boga osim Njega ‐ Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna ‐ drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Njegova kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni! » (El‐Bekare, 255)

1 Hadis se prenosi od Hasana.

2 Pogledaj Tejsiru‐l‐Azizi‐l‐Hamidi šerh Kitabu‐t‐tevhidi, str. 419.

3 Bilježi ga Buharija, 10/243.

Također, učenje sura « El‐Ihlas », « El‐Felek » i « En‐Nas » poslije svakog namaza, i po tri puta početkom i krajem dana.

Od toga je i učenje dva posljednja ajeta sure El‐Bekare i to krajem dana. Oni glase: » Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici ‐svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: »Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.« I oni govore: »Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.« Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!» (El‐Bekare, 285, 286) Bilježi se u

sahih hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:» Ko naveče prouči Ajetul‐Kursijj kod njega će bdijeti čuvar od Allaha, i neće mu se šejtan približiti sve dok ne osvane.» Također, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao:» Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure El‐Bekare, oni su mu dovoljni.»! Riječi (oni su mu dovoljni), znače, od svakog zla.

Od vidova preventivne zaštite je i često utjecanje Allahovim potpunim riječima od zla kojeg stvara, danju, noću, prilikom ulaska u kuću ma gdje se ona nalazila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Da neko od vas prilikom dolaska u neko mjesto kaže:

1 Bilježi ga Buharija, 5009.

(Euzu bi kelimatillahi‐t‐taammati min šerri ma haleka) Utječem se Allahovim potpunim

riječima od zla kojeg stvara; ne bi mu naudilo ništa sve dok ne ode sa tog mjesta.»

Od vidova preventivne zaštite je i to da musliman početkom dana i noći kaže tri puta:»

(Bismillahi‐llezi la jedurru measmihi šej'un fi‐l‐erdi ve la fi‐s‐semai ve huve es‐semiu el‐alim) U ime Allaha, sa čijim imenom ništa na nebesima i na Zemlji ne može štetu nanijeti, (On sve čuje i sve zna).1 Postoje autentične predaje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na ove zikrove. Šejh Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, je rekao: Ovi zikrovi i dove predstavljaju najveći uzrok zaštite od sihra i drugih zala, za onog ko ustraje u njihovom učenju, iskreno vjerujući u Allaha, dželle šanuhu, oslanjajući se na Njega sa širokogrudnošću prema onome na što oni upućuju. Također, to je najbolji lijek.

Postoje i drugi načini zaštite kojih se musliman treba pridržavati. Evo nekih: 1‐ Traženje utočišta od Allaha, dželle šanuhu. Već smo spomenuli situacije u kojima je lijepo to činiti, u poglavlju koje govori o zaštiti od džina i šejtana.

2‐ Bogobojaznost i pridržavanje Allahovih naredbi i zabrana. Ko se Allaha boji, Allah, dželle šanuhu, ga štiti i ne prepušta ga drugome. Kaže Uzvišeni:«... a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.» (Et‐Talak, 2)

3‐ Iskreno pokajanje Allahu, dželle šanuhu od svih grijeha. Kaže Uzvišeni:« Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.« (Eš‐Šura, 30)

4‐ Udjeljivanje milostinje i dobročinstvo. Ovo ima velik i neobičan uticaj u otklanjanju nedaće, sihra i zavisti.

5‐ Obožavanje samo Allaha, dželle šanuhu, i razmišljanje o Njemu. 6‐ Učestalo učenje Kur'ana i dova koje smo prethodno spomenuli.2

1Bilježi ga Et‐Tirmizi, 5/465.

2Pogledaj Alemu‐l‐Sihri ve‐š‐ša'vezeti, od Eškara, str. 199.

LIJEČENJE OD SIHRA

 Stvari kojima se liječi sihr

1‐Učenje određenih ajeta i dova (rukja)

Uvaženi islamski učenjak Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, kaže: Pritvrdeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je prilikom liječenja sihra i drugih bolesti učio svojim ashabima:»

(Allahumme rabe‐n‐nasi, ezhibi‐l‐be'se vešfi ente šaafi, la šifae Ma šifauke šifaen la jugadiru sekamen) Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni nedaću. Izliječi jer ti uistinu liječiš. Nema izlječenja dok ti ne izliječiš, izlječenjem koje će otklonuti bolest.»l Od toga je i rukja koju je Džibril, alejhisselam, učio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:»

(Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike. Bismillahi erkike) U ime Allaha te liječim, od svega što ti neprijatnost čini, od zla svake duše i oka zavidnog, Allah neka te izliječi, u ime Allaha te liječim.» Ovo treba ponoviti tri puta.

Dr. Omer El‐Eškar kaže2: Rukja nije privilegija samo određenih ljudi. Musliman može sam sebe da liječi, može da liječi druge ljude i da drugi ljudi liječe njega, može da liječi svoju suprugu, supruga može da liječi svoga muža, i nema sumnje da ljudska dobrota utiče na korist liječenja. Što je čovjek bolji, korist je veća, jer Allah, dželle šanuhu, kaže:» Allah prima samo od onih koji su dobri.»

Uvjeti liječenja (rukje)

 1‐ Da liječenje bude čisto od griješenja i mnogoboštva (širk), poput traženja pomoći od nekog drugog mimo Allaha ili zaklinjanje nečim mimo Allaha. 2‐ Da bude na Arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije.

3‐ Da je Allah taj koji liječi a rukja je samo srestvo do željenog ozdravljenja.3

1Bilježi ga Buharija, 5743.

2Pogledaj Alemu sihri ve‐š‐ša'vezeti, str. 204.

3Pogledaj Alemu sihri ve‐š‐ša'vezeti, str. 203.

Izbacivanje i uništavanje sihra

 Uvaženi šejh, Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, kaže: Od načina liječenja sihra ‐jedna od najefikasnijih metoda‐ jeste i nastojanje da se pronađe mjesto na kome se sihr nalazi (brdo, dolina i si.). Kada se dođe do sihra treba ga uništiti.

Imam Semsudin b. El‐Kajjim1, rahimehullah, kaže: Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenose dvije metode liječenja sihra:

Prva: Ova metoda je najpotpunija i sastoji se u pronalaženju sihra i njegovom uništavanju. Bilježi se u autentičnim predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu pokaže mjesto na kome se sihr nalazi. Allah, dželle šanuhu, mu je pokazao to mjesto, i sihr je pronašao u bunaru. Sihr je bio napravljen na češalj i dlake u kori muškog izdanka palme. Nakon pronalaska sihra prestalo je i njegovo djelovanje. Osjećao se kao da je oslobođen od okova. Ovo je dakle, najefikasnija metoda liječenja od sihra i može se porediti sa operativnim zahvatom uklanjanja štetne materije iz tijela. Liječenje upotrebom korisnih lijekova

Od Amira b. Sa'da, od njegovog oca, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:» Ko svakog dana doručkuje sedam datula Adžva, neće mu nauditi otrov ni sihr toga dana sve dok ne omrkne.» Drugi su rekli: Sedam datula. U drugoj predaji stoji:» Ko doručkuje sedam datula Adžva, toga dana mu neće nauditi ni sihr ni otrov.»2 Adžva je vrsta najbolje medinske datule. Ed‐Davudij kaže: Adžva je od boljih sorti. Ibnul‐Esir kaže: Malo je krupnija od Sejhanijske datule i naginje na crnu boju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je svojom rukom zasadio u Medini.3 El‐Hatabij kaže: Adžva je djelotvorna protiv sihra i otrova zbog Vjerovijesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslova medinskih datula, a ne zbog drugih osobina.4 En‐Nevevij kaže: U hadisu je Adžva posebno naglašena u odnosu na ostale vrste. Što se tiče broja sedam, njegovo značenje je nerazumljivo poput broja namaza i nisaba u zekatu.5 Hafiz Ibn‐Hadžer kaže: Najvjerovatnije se misli na medinsku Adžvu. Zatim, da li se to odnosi samo na vrijeme kada je to rečeno, ili na vrijeme uopće? Postoji dvojba, ali se ta dvojba rješava višestrukom probom. Onaj ko proba i uvjeri se u djelotvornost, znači da još uvijek djeluje. A ako ne djeluje, znači da se odnosi samo na vrijeme kada je rečeno.1

1Pogledaj Zadu‐l‐Me'ad, 4/124.

2Bilježi ga Buharija, 5769.

3Pogledaj Umdetu‐l‐Kari, 17/427.

4Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/250.

5Pogledaj Šerhu‐n‐Nevevi ala Muslim, 14/3.

Lijecenje Sihra

Program Liječenje Sihra

Ponovno ističemo da se prvo uči ruqje (univerzalni program), a potom, ono što se odnosi na svaki dotični slučaj. (sihiri za rastavljanje, ljubavni, priviđanje, ludost, bezvoljnost i apatija, dozivanje, priviđanje, javaljanje glasova, bolest, ometanje ženidbe, udaje, krvarenje, impotencija, prerana ejakulacija, sterilnost, neplodnost, glavobolja, groznica, strah, zaboravnost, ...)

Ajeti pomoču kojih se odstranjuje sihir:

S nijetom uništenja sihira kod sihirbaza, uništenja njegovih djela i pobjede nad njim uči se:

El.'A'raf, 117-122

I Musau Mi naredismo: »Baci štap svoj!« On tada proguta sve ono što s laži prirediše. I izađe Istina na vidjelo dana! I propade sve ono što su čarobnjaci radili. I tu oni bijahu nadvladani te se okrenuše poniženi, pa potom čarobnjaci i na sedždu padoše, i povikaše: »Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova!«

S nijetom uništenja sihira u tijelu, tj. Uticaja sihira, uči se:

Junus, 80-82

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: »Bacajte što baciti imate!« Pa kada baciše, Musa povika: »To što ste vi bacili samo je vradžbina (sihir)! A Allah d.ž. če vradžbinu uništiti, Allah d.ž. doista ne dozvoljava da uspije djelo razvratnika! Allah d.ž. če Istinu Riječima Svojim učvrstiti mada če to zločincima mrsko biti!«

S nijetom uništenja sihira u tijelu, a posebno ako se obnavljaju i ako se obnavljaju na zvijezdama i mjesecu, uči se:

Taha, 65-70

Pa povikaše: »O Musa! Ili češ da biciš ti, ili čemo biti mi koji če prvi baciti?« Reče on: »Bacajte vi!« Pa mu se od vradžbine njihove učinu da gmižu konopi njihovi i štapovi njihovi. I Musa u sebi jezu osjeti. »Ne boj se!« - rekosmo Mi – »ti si onaj ko če pobijediti! I baci to što ti je u desnici! Progutat če ono što spraviše oni! Doista, to što su spravili – varka je čarobnjaka, a čarobnjak uspjeti neče gdje god da dođe!« I čarobnjaci bijahu ničice bačeni pa povikaše: »Vjerujemo u Gospodara Harunova i Musaova!«

Ove ajete je potrebno ponoviti više puta, a posebno nad onim »bolesnicima«, kojima se prikazuju džini zmije koje služe sihirima)

S nijetom uništenja sihira, a posebno sihira koji su napravljeni na piče i jelo (želudac i crijeva)-uči se:

El-Furqan, 23

I pristupit čemo djelima koja su činili i u pepeo koji se vihori pretvoriti ih.

S nijetom uništenja sihira, a posebno sihira koji je napravljen na vodu kojom se nešto poprska-sa ajetom: »Innellaahe sejubtiluh« uči se:

En-Nur, 39

A oni koji ne vjeruju, njihova djela su kao u ravnici priviđenje za koje žedan snuje da voda je! – Pa kad do njega dođe, ništa ne nađe, a nači če kod njega Allah-a d.ž., pa če mu On napuniti račun njegov! A Allah d.ž. brzo obračunava!

S nijetom razvezivanja sihirskih uzlova i uništenja zaštite izvršioca sihira u tijelu, nakon ajeta: »Innellaahe sejubtiluh« i »Ve qadimma maa 'amiluu...« uči se:

El-Kehf, 97-98

Pa oni niti mogoše da ga prijeđu, niti mogoše da ga prokopaju. »To je blagodat Gospodara moga« -reče on. »A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On če zid učiniti razdrobljenim! A prijetnja Gospodara moga zbilja je istinita!«

S nijetom skupljanja sihira koji se več nalazi u tijelu, a radi njegova definitivnog izbacivanja, uči se:

El-Kehf, 99  Eš-Šura, 29

»I u rog če se puhnuti, pa čemo ih sve skupiti!«

»I On je močan da ih skupi kad hoče!«

S nijetom da sihir, definitivno, s Božijom pomoči, iziđe iz tijela-uči se:

Er-Rum, 25

Zatim i to što čete, kad vas iz zemlje pozove zovom jednim, ustati svi vi!

S nijetom izbacivanja sihira uči se:

El-'A'raf, 58

A i u nečistom izlazi, ali s teškom mukom.

S nijetom da iz tijela iziđe šejtan, izvršilac sihira, uči se:

En-Nur, 53  El-'A'raf, 13

I licemjeri se zaklinju Allah-om d.ž., zakletvom največom, da če doista iziči na bošte ako im ti zapovijediš.

Nije tvoje da se u njemu oholiš! Izlazi! Ti si, zbilja, od onih poniženih!

S nijetom da iziđe iz stomaka šejtan nastanjen u njemu, uči se:

En-Nahl, 78

Allah d.ž. vas iz utroba majki vaših izvodi i ništa ne znate vi.

S nijetom da sihir definitivno iziđe, s Božijom pomoči, uči se:

Misle li oni , u čijim srcima bolest se nahodi, da Allah d.ž. neče kivnje njihove pokazati?!

Istjerivanja džina iz kuće

Ako se musliman zaista uvjeri da u njegovoj kući postoje džini, poduzet će slijedeće: 

Ucac rukje ce otići će sa još dvojicom do kuće u koju su zaposjeli dzinni i reći sljedeće riječi:» 
Unašidukum bi‐l‐'ahdi elezi ehazehu 'alejkum Sulejmanu en tahrudžu ve terhilu min bejtina. Es'elukum bi‐l‐Lahi en tahrudžu ve la tu'zu ehada.


Podsjećam vas na ugovor koji ste sa Sulejmanom sklopili; da ćete izići i otići iz naših domova. Kunem vas Allahom da iziđete i ne uznemiravate nikoga.» 

Ovo ponoviti tri puta. Ako i nakon toga osjeti njihovo prisustvo, donijet će u posudi vode, staviti prst u nju, primaći je ustima i proučiti:»

Bismillahi. Emsejna billahi‐llezi lejse minhu šej'un mumteni'un ve bi i'zzetillahi elleti la turamu ve la tudamu, ve sultanillahi el‐meni' nahtedžibu ve bi esmaihi el‐husna kulliha aizu mine‐l‐ebalise ve min šerri šejatini‐l‐insi ve‐l‐džinni ve min šerri kulli mulini ev musirri ve min šerri ma jahrudžu bi‐l‐lejli ve jekmunu bi‐n‐nehari, ve jekmunu bi‐l‐lejli ve jahrudžu bi‐n‐nehari, ve šerri ma zere'e ve bere'e ve min šerri Misi ve džunudihi ve min šerri kulli dabbeti ente ahizu binasijetiha inne rabbi ala siratin mustekim.Euzu bima isteaze bihi Ibrahimu ve Musa ve Isa ve min šerri ma haleka ve zere'e ve bere'e ve min šerri iblise ve min šerri ma jebgi.»


Pogledaj Alemu‐l‐Džinni Ve‐š‐Šejatini, str. 30.


U ime Allaha. Omrkli smo Allahovom voljom, Kojem ništa nije nedostupno, i sa Allahovim nedokučivim i nedostižnim ponosom. Alahovom neosvojivom vlašću se pokrivamo, i svim Njegovim lijepim imenima se utječemo od svih Iblisa i zla šejtana džina i onih u ljudskome liku, i od svakog vidljivog i nevidljivog zla, od zla kojeg noć sa sobom donosi i koje dan prekriva, i od zla 
kojeg dan sa sobom donosi i noć prekriva, od zla onoga što Zemljom hodi, od zla Iblisa i njegovih vojski, od zla svake životinje, uistinu je moj Gospodar najpravedniji. Utječem se onim čime se utjecao Ibrahim, Musa i Isa, od svakog zla, zla Iblisa i zla onog koji vreba.» 


Bismillaahir-rahmaanir-rahiim
Vesaaffaati saffa. Fezzaadžiraati zedžraa. Fettaalijaati zikraa. Inne ilaahekum levaahid. Rabbus-semaavaati ve-l-erdi ve maa bejnehumaa ve rabbul-l-mešaariq. Innaa zejjennes-semaa'ed-dunja bi ziinetini-l-kevaakib. Ve hifzan min kulli šejtanin maarid. Laa jessemme'uune ile-l-mele'i-l-'a'laa ve juqzefuune min kulli džaanib. Duhuuren ve lehum 'azaabun vaasib. Illaa men hatife-l-hatfete fe etbe'ahuu šihaabun saaqib. (Es-Saffat, 1-10) 


Nakon toga, ovom vodom poprskati sve strane kuće, usljed čega će uz Allahovu pomoć‐ napustiti kuću.


Pogledaj Vikajetu‐l‐Insani mine‐l‐džinni ve‐š‐šejtani, od Vehida A. Balija, str. 44

Preuzeto sa: ljekovitamockurana.com