ISLAM - Put vjernika do Dženneta
Showing posts with label Islam Sunnet. Show all posts
Showing posts with label Islam Sunnet. Show all posts

ŠEHADET - Izgovor i potvrda – prvi uvjet šehadeta


Zahvala pripada samo Allahu. Od Njega pomoć, uputu i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla nas samih i od naših ružnih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On na stranputici učini, niko ga ne može uputiti.

Svjedočim da nema drugog boga osim Jedinog Allaha. On nema sudruga i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Zaista je najistinitiji govor Allahova Knjiga, a najbolji put je Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, put. Najgore stvari su uvođenje novotarija u vjeru. Svaka novotarija vodi u zabludu.




Šehadet (arapski: شهادة) je temelj islamskog vjerovanja. 
Šehadet je uslov za pristup u vjeru. Da bi neko bio musliman potrebno je da srcem vjeruje i jezikom posvjedoči u Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo. Da bi neka osoba bila smatrana muslimanom od strane drugih ljudi, potrebno je da izgovori šehadet u prisustvu najmanje 2 svjedoka muslimana:


NA ARAPSKOM JEZIKU:
لَا اِلَهَ اِلَّا اللهْ مُحَمَّدُ الرَّسُولُ اللهْ

KAKO PRAVILNO IZGOVORITI:
La illahe illallah Muhammedun Resulullah

PREVOD (ZNACENJE) NA BOSANSKOM JEZIKU:
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.


UZ IZGOVORENI ŠEHADET PRIHVATATE ISLAM 
( PRELAZITE UKOLIKO NISTE MUSLIMAN ILI MUSLIMANKA )


Izgovor i potvrda – prvi uvjet šehadeta

Ukoliko čovjek želi ući u islam i ukoliko želi da se nad njim sprovode propisi islama mora potvrditi i izgovoriti riječi tewhida: ešhedu en la ilahe illAllah we ešhedu enne muhammeden abduhu we resuluhu – svjedočim da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhahammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik. Ko odbije, a u stanju je da ih izgovori, nije musliman i njegov krv i imetak nisu zaštićeni.


U hadisu kojeg prenosi Seid ibn Musejjeb od svoga oca stoji: “Kada je Ebu Talibu došla smrt došao mu je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i kod njega zetekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebi Ummeja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mu reče: ‘O amidža, reci la ilahe illallah, riječi na osnovu kojih ću svjedočiti kod Allaha za tebe.’ Međutim, Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje mu rekoše: ‘Zar ćeš ostaviti vjeru Abdul-Muttaliba?!’ Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mu je ponavljao svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: ‘On je (ciljajući sebe) na vjeri Abdul-Muttaliba,’ odbivši da izgovori la ilahe illAllah. Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Allaha, moliću tebi za oprost osim ako mi to Allah ne zabrani', pa je Uzvišeni objavio: ‘Poslank i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika vatre.’ Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: ‘Ti ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'“ (Hadis je muttefekun alejhi)


U rivajetu Muslima stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao svom amidži: “Reci la ilahe illallah, riječi na osnovu kojih ću svjedočiti za tebe na Sudnjem danu. Ebu Talib reče: ‘Da me kurejšije neće kuditi i govoriti kako me je strah naveo da ih izgovorim (riječi šehadeta) ja bih te obradovao njihovim izgovaranjem.’ Pa je Uzvišeni objavio: ‘Ti ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'“

Zatim, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, da namaz obavljaju i zekat daju. Kada to učine sačuvali su svoju krv i svoj imetak, osim ako pravo islama to ne zahtjeva (poput ubistva oženjenog muslimana koji učini blud, ili osobe koja bespravno ubije muslimana, nap.prev) a njihovo polaganje računa je kod Allaha.“ (Hadis je muttefekun alejhi)

U komentaru pomenutog hadisa imam Nevevi, rahimehullahu te'ala, kaže: “Iz hadisa se zaključuje da je izgovor šehadeta, uz vjerovanje u njega i u sve ono sa čim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvjet ispravnosti imana.“ (Komentar Muslimove zbirke, 1/212)

Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullahu te'ala, kaže: “Ako čovjek ne izgvori šehadet a u stanju je, onda je on kafir po koncenzusu muslimana. Takav je kod selefa i imama ovoga ummeta i apsolutne većine njegovih učenjaka – kafir, nutarnji i spoljnji .“ (Medžmu’ul fetava, 7/609). Šejhul-islam uslovljava da je čovjek u stanju da izgovori šehadet, kako pod propis kufra ne bi potpao onaj ko nije u stanju da izgovori šehadet poput nijeme osobe. Nemoć koju čovjek nije u stanju otkloniti izuzima obavezu sa takve osobe po koncenzusu islamskih učenjaka.

Ono što nužno proističe iz ovoga uvjeta jeste tekfir onoga ko izgovori riječi kufra. Jer, kako god iman biva riječima (govorom) i drugim stvarima, isto tako i kufr biva riječima (govorom) i drugim stvarima. Ovome se niko nije suprostovio osim zabludjelog Džehma i njegovih sljedbenika koji su iman sveli na srčanu spoznaju, ne uvjetujući izgovor šehadeta za ispravnost imana. To ih je primoralo da s druge strane zastupe isto tako mišljenje da kufr biva samo srčanim poricanjem i ničim drugim. Na taj način isključili su mogućnost da čovjek učini kufr riječima a kamoli djelima.

Međutim, ovaj govor – pored njegove neispravnosti i oprečnosti jasnim i mnogobrojnim šerijatskim tekstovima akide ehli sunneta vel dzema’ata – ima uticaja na velik broj onih koji stiču znanje (a koji sebe lažno i nepravedno pripsuju akidi i menhedžu selefus-saliha, a selefi su od njih čisti).

Isti je slučaj i sa ljudima na koje je uticala škola irdža’a koja u meselama v’ada (obećanja), ve’ida (prijetnje) i imana zastupa murdžiske stavove, kao što je to slučaj sa velikim brojem škola i univerziteta danas u muslimanskim zemljama. Ako malo bolje promotriš njihovo stanje vidjećeš da između njih i džehmija u meselama imana i kufra gotovo nema razlike. Ako spomeneš meselu kufra – kada čovjek biva kafir a kada ne – vidiš ih kako naginju akidi Džehma čija se suština ogleda u tome da je osoba koja vjeruje svojim srcem vjernik – mu’min, bez obzira šta radio nakon toga, pa makar i izgovorio riječi kufra!!

Pa kada im bude rečeno: Ta i ta osoba je kafir zbog jasnog ispoljavanja kufra, psovanjem Allahove vjere, Poslanika, ili dina, govore: Je li on svojim srcem ohalalio (dozvolio) taj kufr?! Ono što je kod nas bitno jeste da je njegovo vjerovanje srcem ispravno, tako da to (psovanje Allaha, vjere, ili Poslanika) predstavlja kufr sa spoljnje ali ne i nutarnje strane… a mi nismo u stanju spoznati njegovo ubjeđenje (da li je ohalalio pomenutu stvar ili ne) i zato mu moramo presuditi imanom (vjerom), i nije dozvoljeno tekfiriti takvu osobu bez obzira na njegove riječi kufra osim ako njegove riječi jasno ukazuju da se radi o srčanom poricanju!!!

A kada sa njima razgovaraš o meseli imana i kada čovjek biva vjernikom a kada ne, vidiš ih kako naginju akidi murdžija keramija [1] koja se ogleda u tome da je vjernik svako onaj ko izgovori šehadet pa makar u nutrini bio munafik, kafir koji ne vjeruje svojim srcem!!!

Šejh Muhammed Kutb spominje jednog od njih u svojoj knjizi „La ilahe illAllah – akidetun ve šeriatun we menhedžu hajatin“, pa kaže: “Još uvijek se čudim čovjeku koji je inače jako prijatan, a koji je na poziciji čelnika islamskog rada, kada ne tekfiri komunistu, bezbožnika, ako makar jednom u svom životu ispolji riječ tevhida.“

Ako čovjek koji je čelnik u islamskom radu kaže ove riječi koje predstavljaju mezheb murdžija keramija, šta tek onda reći za običan svijet i mukallide (slijepe sljedbenike) koji ga slijede bez dokaza i znanja.

Pa kada im se kaže da je taj i taj komunista, bezbožnik i kafir, shodno stavovima njihovog zabludjelog šejha Džehma ibn Safvana, govore: On izgovara la ilahe illallah.. kako da protekfirimo onoga ko kaže la ilahe illAllah .. kako da mu presudimo kuform a njegova spoljašnjost ukazuje na iman.. nama je naređeno da sudimo na osnovu spoljašnjosti a Allah je taj koji zna nutrinu.. nije nam naređeno da porimo prsa i istražujemo!!

Kada im se za nekog taguta kaže da ispoljava jasan i očit kufr suprotstave ti se akidom Džehma. Pa kada im opet spomeneš da je taj tagut došao i sa poricanjem (tekzibom) i srčanim ohalaljivanjem kufra, suprotstave ti se akidom zabludjelih murdžija keramija.

Oni su jedna od najgorih skupina kojom je iskušan ummet i islamska dawa (misionarstvo) u ovom vremenu, zbog toga što obmanjuju ljude i sebe lažno predstavljaju selefijama ili ehli sunnetom vel džema’atom kako bi njihove laži i potvore imale prođe kod običnog svijeta. Međutim, ehli sunnet je od njih i njihovog govora čist.

Autor: Šejh Ebu Basir et-Tartusi


Kako Pravilno Obavljati Namaz (Osnovno)

272 KRATKE ZANIMLJIVOSTI O ISLAMU


272 KRATKE ZANIMLJIVOSTI O ISLAMU


* Ženi je za vrijeme hajda i nifasa zabranjeno: namaz, doticanje Mushafa, boravak u mesdžidu i polni odnos sa mužem.
* Meleki se smjenjuju u vrijeme sabah i ikindije namaza.
* Prvi poslanik koji će biti obučen na Sudnjem danu je Ibrahim a.s.
* Šejtani ne ulaze u kuću u kojoj se uči sura Bekare.
* Žena može dobrovoljno postiti samo uz muževu dozvolu.
* Na sunnetu sabah namaza, sunnet je učiti sure Kafirun i Ihlas.

* Kad žena namirisana prođe ulicom, a drugi osjete njen miris, ima status bludnice.
* Onaj čije zadnje riječi budu LA ILAHE ILLALLAH ući će u Džennet.
* Zadnji objavljeni ajet je 281. ajet sure Bekare.
* Furkan, Kitab, Zikr... su neki od naziva za Kur'an.
* Ezzubejr ibn Avvaz r.a. je prvi izvukao sablju na Allahovom dž.š. putu. 

* Jedina sura u Kur'anu koja ne počinje sa bismillom je Et-Tewbe.
* U Kur'anu ima 114 sura.
* Sunnet je petkom učiti suru Kehf.
* Sredina Kur'ana se nalazi u suri Kehf.
* Sura Ihlas vrijedi trećinu Kur'ana. 

* Otac i majka Muhammeda a.s. su se zvali Abdullah i Amina.
* Amidža Muhammeda a.s. se zvao Ebu Talib.
* Muhammed a.s. je pripadao plemenu Kurejšija.
* Kad mu je počela dolaziti objava, Muhammed a.s. je imao četrdeset godina.
* Nadimak Muhammeda a.s. je bio El-Emin. 

* Muhammedova a.s. sestra po mlijeku se zvala Šejma.
* Muhammed a.s. nije imao braće i sestara.
* Prva Poslanikova a.s. žena se zvala Hatidža.
* Prva bitka u kojoj su se muslimani borili bila je bitka na Bedru.
* Hidžru sa Muhammedom a.s. je učinio Ebu Bekr. 

* Prije početka jela treba reći bismillahi.
* Namaz je stub vjere.
* Najmanju kaznu u džehennemu će imati Ebu talib, Poslanikov a.s. amidža.
* Fatiha je prva sura u Kur'anu.
* En-Nas je zadnja sura u Kur'anu. 

* Potop je zadesio narod koji je živio u doba Nuha a.s.
* Ibrahim a.s. je za života bio bačen u vatru.
* Poslanik Ejjub a.s. je imao najveća iskušenja.
* Poslanik koji je rođen bez oca je Isa a.s.
* Muhammed a.s. je preselio na Ahiret u 63. godini života. 

* Muslimani su u Španiji bili skoro 800 godina.
* Meleci Munker i Nekir su zaduženi da ispituju ljude u kaburu.
* Melek Israfil je zadužen da puhne u sur.
* Namaz u džematu je vrijedniji za 25 i 27 puta od namaza u kući.
* Levhi Mahfuz je ploča na kojoj je zapisano šta će biti. 

* Kršćani su zalutali u vezi jednog poslanika, a to je Isa a.s.
* Jevreji su rekli da je Uzejr, a.s, Allahov sin.
* Ashabi su drugovi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.
* Prvo što je rekao Isa a.s. u bešici je Ja sam Abdullah, Allahov rob.
* Havarijjuni su drugovi Isa a.s. 

* Dvadeset pet Poslanika je spomenuto u Kur'anu.
* Nijedna žena nije bila Poslanik.
* Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je najodabraniji Poslanik.
* Prvi mujezin u islamu se zvao Bilal ibn Rebbah.
* Objava Muhammedu a.s. je počela u pećini Hira. 

* Vladar svih muslimana se zove halifa.
* Tevrat je objavljen Musau a.s.
* Zebur je objavljen Davudu a.s.
* Indžil je objavljen Isau a.s.
* Hakka i Kijame su imena za Sudnji dan. 

* Nar, Sekar i Džehim su imena za džehennem.
* U Kur'anu ima 15 sedžd-i-tilaveta.
* U suri Hadždž se nalaze dvije sedžde i tilavet.
* Čovjeku će se u kaburu postaviti pitanja: Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? Ko ti je Poslanik?
* Prvu strelu na Allahovom putu je ispalio Sa'd ibn Vekkas. 

* Arš drži osam meleka.
* Halid ibn Velid imao je nadimak Sejfullah (Allahova sablja).
* Bitka na Hendeku se još zove i Ahzab.
* Muhammed a.s. je ranjen u bici na Uhudu.
* U bici na Mu'ti je učestvovalo 200.000 Vizantijaca. 

* Sulejman a.s. je umro naslonjen na svoj štap u stojećem položaju.
* Najuzvišeniji ajet u Kur'anu je Ajetul-Kursijj.
* Faraonova žena se zvala Asja.
* Ideju o kopanju hendeka u bici Ahzab je dao Selman el-Farisi.
* Djeca Muhammeda a.s. su se zvala: Kasim, Abdullah (Tahir), Ibrahim, Zejneb, Fatima, Rukajja i Ummu Kulsum. 

* Pokrivanje žene je propisano pete godine po Hidžri.
* Neke od mu'džiza Muhammeda a.s.: Kur'an, raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamenja, izviranje vode iz njegovih prstiju...
* Nuh a.s. je živio 950 godina.
* Sinovi Adema a.s. su se zvali Kabil i Habil.
* Abdullah ibn Mesud r.a. je prvi javno učio Kur'an u Mekki. 

* Ugovor između Allaha i duša svih ljudi zove se Misak.
* Dio koji neće istruhnuti u kaburu je repna kost (repnjača).
* Ruknovi braka su: supruga, suprug, zastupnik (velijj), oblik (forma, ponuda i prihvatanje) i svjedoci.
* Meleci ne ulaze u kuću u kojoj su pas i slika (sa likovima).
* Ruknovi abdesta su: nijjet, pranje ruku do iza laktova, potiranje kose, pranje nogu do iza članaka, pridržavanje redoslijeda. (El-Maide, 6) 

* U Kur'anu ima trideset džuzeva.
* Zenu udaju četiri stvari: ljepota, porijeklo, bogatstvo i vjera.
* Najveći ogranak imana je reći La ilahe illallah.
* Najmanji ogranak imana je ukloniti smetnju (prepreku) sa puta.
* Ako prespavamo namaz ili ga zaboravimo klanjati, moramo ga naklanjati. 

* Najbolji poznavalac halala i harama među ashabima bio je Muaz ibn Dzebel.
* Duboki san pri kome je čovjek nesvjestan, jedna je od stvari koja kvare abdest.
* Namaz u Haremu Ka'be je vrijedniji 100.000 puta nego namaz u drugim mesdžidima.
* Kur'an je sakupljen u Mushaf za vrijeme hilafeta Osmana r.a.
* Drugi naziv za akšam namaz je dnevni vitr. 

* Prvi mesdžid u islamu je Mesdžidul Kuba.
* Narodu Benu Israil je naređeno da zakolje kravu.
* U mesdžid se ulazi desnom nogom, a izlazi se lijevom.
* U WC se ulazi lijevom nogom a izlazi desnom.
* Muhammed a.s. je tri godine tajno pozivao u Islam. 

* Najduža sura u Kur'anu je Al-Bekare.
* Prvi objavljeni ajeti su u suri El-Alek (Ikre).
* Ebu Sufjan je bio vođa Kurejšija na Uhudu.
* Kabu su sagradili Ibrahim a.s. i Ismail a.s.
* U bici na Uhudu, Ebu Dudžane je nosio sablju Poslanika a.s. 

* Šehid će u Džennetu imati sedamdeset i dvije hurije.
* O alkoholu su objavljena tri ajeta.
* Prvi ajet objavljen o hrani je u suri El-En'am.
* Otac Ibrahima a.s. se zvao Azer.
* Muhammed a.s. je četiri puta obavio umru. 

* Allah dž.š. je na Bedr poslao hiljadu meleka.
* Sura Enfal govori o bici na Bedru.
* Kazna za blud neoženjenog (neudate) je stotinu udaraca i progonstvo iz mjesta boravka na godinu dana.
* Kazna za homoseksualca i općenje sa životinjama je smrt, bez obzira bio oženjen ili ne.
* Kazna za blud se spominje u suri Nur. 

* Kazna za konzumiranje alkohola je četrdeset udaraca a kadija može povećati do osamdeset.
* Mejjita (mrtvaca) do kabura prate tri stvari: porodica, imetak i djela. Samo djela ostaju s njim.
* Između čovjeka i kufra (nevjerstva) je ostavljanje namaza.
* Meleki su okupali Hanzalu ibn Amra, r.a..
* Klanje kurbana povodom rođenja djeteta zove se akika. 

* Ruknovi hadža su: ihram, tavaf, sa'j i Arefat.
* Noć Lejletul Kadr je vrijednija od 1000 mjeseci.
* Sunnet je postiti šest dana Ševvala, devedi i deset dan Muharrema, ponedeljkom i četvrtkom i bijele dane.
* Kibur je nepriznavanje istine i potcjenjivanje ljudi.
* Kad Allah dž.š. vrati Isa a.s., on (Isa a.s.) će: ubiti Dedždžala, slomiti krst, ubiti svinju i ukinuti džizju. 

* Otac Musa a.s. se zvao Imran.
* Ramazanski bajram traje tri dana.
* Kurban-bajram traje četiri dana.
* Džehennem će biti potpaljen hafizom, bogatašem i mudžahidom.
* Planina na koju se nakon potopa iskrcao Nuh a.s. zove se Džudijj. 

* Narodu Ad je poslat poslanik Hud a.s.
* Narodu Semud je poslat poslanik Salih a.s.
* U Medjen je poslat poslanik Šuajb a.s.
* Od dva poslanika su žene bile nerotkinje: od Ibrahima a.s. i od Zekerijjaha a.s.
* Sa gibetom (ogovaranjem) se uspoređuje jedenje mesa umrlog brata. 

* Allahu dž.š. najmrže dozvoljeno djelo je razvod braka.
* Nije dozvoljeno oženiti dvije sestre.
* Čovjek će na Sudnjem danu biti prvo pitan za namaz.
* Prva žena koja je ubila nevjernika na Allahovom putu se zvala Safijja bint Abdul Muttalib.
* Najviže hadisa od Poslanika a.s. je prehio Ebu Hurejre r.a. 

* U suri Tevbe se spominju bitke Tebuk i Hunejn.
* Zanimanje Davuda a.s. je bilo izrađivanje pancira.
* Zanimanje Zekerijja a.s. je bilo stolarstvo.
* Adabi ulaska u kuću su: ne ulaziti bez dozvole, kucati tri puta, ne gledati kroz prozor ili ključaonicu ili prislužkivati i pri ulasku poselamiti ukućane.
* Najbogatiji čovjek Faraonovog naroda zvao se Karun. 

* Dva medinska plemena koja su ratovala između sebe prije islama su Evs i Hazredž.
* Kraljica iz doba Sulejmana a.s. koja je primila islam zvala se Belkisa.
* Muhammed a.s. je rođen u mjesecu rebiul evvel.
* Omer r.a. je čuo suru Ta-Ha i primio islam.
* Jedini poslanik koji nije umro je Isa a.s. 

* Riječ Ramadan se jednom spominje u Kur'anu.
* Muhammed a.s. je prije preseljenja na Ahiret vidio Džennet i Džehennem.
* Ibrahim a.s. je rođen u pećini u vrijeme kralja Nemruza.
* Isa a.s. je, Allahovom dozvolom, liječio gubave i oživljavao mrtve.
* U suri Mudžadele je u svakom ajetu spomenuto Allahovo dž.ž. ime. 

* Dio vojske koji je pogriješio u bici na Uhudu bili su strijelci.
* Žena koja je rasporila utrobu mrtvom Hamzi r.a. zvala se Hinda.
* Kad je Poslanik a.s. učinio hidžru, mjesto njega je u postelji ostao Alija r.a.
* Zadnji pohod Muhammeda a.s. bio je Tebuk.
* Šehidi će u Džennetu poželjeti da se vrate na dunjaluk. (da bi jos jednom poginuli na Allahovom putu) 

* Allah dž.š. će šehidu oprostiti sve osim duga.
* Munafici (licemjeri) će biti u najgorim stupnjevima Džehennema.
* Meleci koji su poučavali sihru zovu se Harut i Marut.
* Zaklinjanje nečim drugim osim Allahom je širk.
* Meleci su stvoreni prije čovjeka. 

* U narodu Luta a.s. je bilo mnogo homoseksualaca.
* Kad se izađe iz nužnika kaže se: Gufraneke.
* Šehid će se na Sudnjem danu moći zauzimati za sedamdeset svojih rođaka.
* Pri oblačenju, prvo se oblači desna strana.
* Esma bint Ebu Bekr nosi ime Vlasnica dva pojasa. 

* Ko sakrije znanje na dunjaluku biće bičevan bičevima od vatre u Džehennemu.
* Bedem između Dženneta i Džehennema zove se E'araf.
* Hatidži r.a. je prenesen selam od Allaha dž.ž. i poruka da ima kuću u Džennetu.
* Poslijepodnevni odmor (spavanje) zove se kajlula.
* Židovi su upoređeni s magarcom koji nosi knjige. 

* Zajednički naziv za sve žene Muhammeda a.s. je majke mu'mina.
* Allah dž.š. je prvo stvorio pero.
* Kome Allah dž.š želi dobro, pouči ga propisima vjere.
* Šest stvari je dato samo Muhammedu a.s.: moć posebnog izražavanja, potpomognut je strahom protiv neprijatelja na daljini od mjesec dana hoda, ratni plijen, Zemlja je učinjena čistom i čistećom, poslan je svim stvorenjima i on je kraj poslanstva. 

* Najviše se Allaha boje od njegovih robova učeni.
* Dvije džennetske rijeke na dunjaluku su Nil i Eufrat.
* Najviši dio Dženneta se zove Firdevs.
* Uhud, Lubnan, Sinaj i Džudijj su džennetske planine na dunjaluku.
* Kur'an je Allahov dž.š. govor. 

* Šejtanu možemo stijesniti prolaze postom.
* Prvi čovjek je stvoren od zemlje.
* Vrata u Džennetu na koja će ulaziti postači zovu se Rejjan.
* Muhammed a.s. će prvi ući u Džennet.
* Bez polaganja računa u Džennet će ući sedamdeset hiljada ljudi. 

* Džennet ima osam vrata.
* Na Sudnjem danu će Isa a.s. i Šejtan održati hutbe.
* Džehennem ima sedam vrata.
* Neki od načina da se otjera šejtan: euzubillahi... , Ajetul-kursija, učenje sura Felek i Nas, ezan, učenje Kur'ana....
* Neki od velikih grijeha: žirk, blud, neposlužnost roditeljima, alkohol.... 

* Meleci su stvoreni od svjetlosti.
* Džini su stvoreni od vatre.
* Sabur je u Kur'anu spomenut na oko 90 mjesta.
* Knjiga sa zapisanim dobrim djelima zove se Illijjun.
* Narod Semud je uništen strašnim glasom. 

* Narod Ad je uništen ledenim i silovitim vjetrom.
* Lutov narod je uništen vjetrom punim pjeska.
* Medina se prije islama zvala Jesrib.
* Godina u kojoj su na Ahiret preslili Ebu Talib i Hatidža. r.a. naziva se godina tuge
* Hadžerul esved, kamen uzidan u Kabu, prije je bio bijel. 

* Hamzu r.a. ubio je čovjek po imenu Vahšijj.
* Čovjek koji je prvi pisao perom je Idris a.s.
* Od Poslanikovih a.s. ashaba zadnji je na Ahiret preselio Tufejl ibn Amr, 110. g.H.
* U Amme džuzu (30. džuz) ima trideset i sedam sura.
* Kada je hadis muttefekun alejhi, znači da ga bilježe i Buharija i Muslim. 

* Muhammedu a.s. su od dunjalučkih stvari bile najdraže žene i mirisi.
* Kad čovjek kihne treba reći elhamdulillah.
* Davudov post je da čovjek jedan dan posti a jedan dan mrsi.
* Alkohol je majka svih zala.
* Sure Felek i Nas su objavljene kad je opsihiren Muhammed a.s. 

* Zijevanje je od šejtana, a kihanje je od Allaha dž.ž.
* Pet velikih predznaka Sudnjeg dana: Isa a.s. , Jedžudž i Medžudž, Dubbetul erd, izlazak Sunca sa zapada i Dedždžal.
* Narod Benu Israil je pretvoren u majmune i svinje.
* Razvod Zejnebe i Zejda r.a. se spominje u Kur'anu.
* Dedždžal će biti ubijen u Kudsu. 

* Isa a.s. će biti spušten u Damasku, na munaru Emevijske džamije.
* Isa a.s. će umrijeti i biti ukopan u Medini.
* Ubistvo Osmana r.a. je jedan od znakova Sudnjeg dana.
* Narod Benu Israil je od Musa a.s. tražio da vidi Allaha dž.ž.
* Kad je Musa a.s. udario štapom po zemlji, izbilo je dvanaest vrela (izvora). 

* Na Dedždžalovom čelu će pisati KAFIR.
* Čovjek je Allahu dž.ž. najbliži dok je na sedždi.
* Allah dž.ž. kaže za šejtana da nam je otvoreni neprijatelj.
* Prva kibla muslimanima bila je u Kudsu (Jerusalem).
* Ljudi mnogo zanemaruju dvije Allahove blagodati: zdravlje i slobodno vrijeme. 

* Bolje je da čovjek sjedne na žeravicu i da progori odjeću nego da sjedne na kabur.
* Mekruh (pokuđeno) je spavati između akšama i jacije.
* Pokuđeno je reći Zlo mi je, treba reći Muka mi je.
* Vrijeđanje muslimana je grijeh a njegovo ubistvo je kufr (nevjerstvo).
* Treba podsticati ljude da na samrti kažu LA ILAHE ILLALLAH. 

* Kada ti kršćan nazove selam odgovori mu sa ve alejkum.
* Sure Talak i Tahrim počinju sa O Vjerovjesniče...
* Zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.
* Slijep čovjek može biti imam.
* Ebu Ubejde Amr ibn Džerrah je ubio svoga oca na Bedru. 

* Munafici se lijeno dižu na namaz i malo spominju Allaha dž.ž.
* Isra' i Mi'radž su se desili dvije godine prije Hidžre.
* Muslimani su prvi katapult zarobili u bici na Hajberu.
* Računanje vremena prema lunarnom kalendaru uveo je halifa Omer ibn Hattab.
* Spavaču dok se ne probudi, djetetu dok ne postane punoljetno i ludaku dok ne počne razmiljati ne pišu se djela. 

* Mushaf je tim imenom prvi nazvao Ebu Bekr r.a.
* Državnu blagajnu (bejtul mal) prvi je uspostavio Ebu Bekr r.a.
* Omer ibn Hattab r.a. je kao halifa noću obilazio ljude da vide kako žive.
* Allah dž.š. je čovjeku bliži od vratne žile kucavice.
* Većina džennetlija su (dunjalučki) siromasi. 

* Islamski hilafet ukinuo je Mustafa Kemal Ataturk 1924. godine.
* Najjači je čovjek koji sebe obuzda u srdžbi.
* Umra u mjesecu ramazanu ima vrijednost hadža.
* U vrijeme džahilijjeta, Hatidža r.a. imala je nadimak Tahira (Čista).
* Najkraća sura u Kur'anu je sura Kevser. 

* Zadnji mjesec u hidžretskoj godini je zul-hidždže.
* Ne treba se mnogo smijati jer smijeh umrtvljuje srce.
* Hatidža r.a. preselila na ahiret u šezdeset petoj godini života.
* Muhammed a.s. je učestvovao u dvadeset osam bitaka.
* Najmlađi islamski vojskovođa je bio Usame ibn Zejd r.a. 

* Muhammedova a.s. sablja zvala se Zulfikar.
* Kabu je prva prekrila svilom Ummu Abbas Abdul Muttalib r.a.
* Allah dž.š. je nadahnuo pčelu.
* Džennet je prekriven (okružen) dunjalučkim neprijatnostima, a džehennem je okružen (prekriven) dunjalučkim ugodnostima.
* Jahalica na kojoj je Muhammed a.s. učinio Isra i Miradž zvala se Burak. 

* Allahu najmrža mjesta su pijace.
* Ko sakrije sramotu muslimana na dunjaluku, Allah dž.ž. će sakriti njegovu na Sudnjem danu.
* Treba iskoristiti pet stvari: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva.
* Allahu dž.š. najdraža mjesta su mesdžidi.
* Ko okrene glavu od islama biće proživljen slijep. 

* Prva džamija sa munarom bila je Emevijska džamija u Damasku.
* Aiša r.a. je, od žena, prenijela najviše hadisa od Muhammeda a.s.
* Velid ibn Mugire je prvi skinuo obuću u Haremi šerifu u Mekki.
* Klanjanje teravih namaza u džematu je počelo za vrijeme halife Omera ibn Hattaba.
* Prvi namaz u kojem su se muslimani okrenuli prema Mekki bio je ikindija.
*Za vrijeme halife Omera ibn Abdul Aziza se nije imao kome dati zekat (ljudi su bili imućni).

Učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas


Učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od džinskog i od ljudskog uroka, sve dok nisu objavljene sure El-Felek i En-Nas. Kada su objavljene, učio je samo njih.” (Bilježi ga Et-Tirmizi)

Prenosi se od Abdullaha ibn Habiba, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada osvaneš i kada omrkneš po tri puta uči Kul-huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbil-felek i Kul e'uzu bi rabbin-nas, to će te sačuvati od svega.’” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Prenosi se od hazreti Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Svake noći kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavljao bi šake, puhnuo u njih i učio suru Ihlas, Felek i Nas, a potom bi rukama potrao svoje tijelo, koliko god je mogao, počevši od glave i lica.” (Hadis je sahih – vjerodostojan)


Učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas


SURETUL-IHLAS

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL HUVALLAHU EHAD
ALLAHU SSAMED
LEM JELID VE LEM JULED
VE LEM JEKUL-LEHU KUFUVEN EHAD

Prevod:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci:"On, Allah, Jedan je!
Allah je utociste svakome!
nije rodio, nit' je rodjen!
I niko mu ravan nije!" 



SURETUL-FELEK

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL EUZU BI RABBIL FELEK
MIN SHERRI MA HALEK
VE MIN SHERRI GASIKIN IZA VEKAB
VE MIN SHERRI NNEFFASATI FIL UKAD
VE MIN SHERRI HASIDIN IZA HASED


Prevod:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci: "Utjecem se Gospodaru svitanja
od zla onoga sto On stvara,
i od zla sumraka kada tamnine razastire
i od zla onih koji pusu u uzlove,
i od zla zavidnika kada zavist ne krije!"



SURETU-NNAS

Bismillahi rrahmani rrahim

KUL EUZU BI RABBI NAS
MELIKI NNAS, ILAHI NNAS
MIN SHERRIL VESVASIL HANNAS
ELLEZI JUVESVISU FI SUDURI NNAS
MINEL DZINNETI VE NNAS


Prevod:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Reci:"Utjecem se Gospodaru ljudi,
Vladaru ljudi,
Bogu ljudi,
od zla sejtana koji spletkari,
koji zle misli unosi u srca ljudi -
od dzina i od ljudi"



Razgovor sa džinom muslimanom



Razgovor sa džinom muslimanom

Džini su poseban svijet, za nas nevidljiv. Riječ džin je množina arapske riječi "džinij" što znači prekriven, nevidljiv. Otuda je ovaj svijet nazvan "džinima" što znači nevidljivi, dok su ljudi nazvani "insanima", što znači vidljivi.



Razgovor sa džinom muslimanom











Kur'an sa prijevodom na vise od 55 svijetskih jezika



Kur'an sa prijevodom na vise od 55 svijetskih jezika


Kur'an sa prijevodom na vise od 55 svijetskih jezika

Kur'an

Kur'an (ar. القرآن) je sveta Allahova knjiga koja je objavljena Allahovom poslaniku Muhammedu s. a. v. s. u periodu od 610. do 632. godine, i to 13 godina u Meki i 10 u Medini.

Arapska riječ Kur'an po svom je obliku infinitiv, koji u bosanskom jeziku prevodimo glagolskom imenicom. Prema tome, riječ Kur'an znači "čitanje" ili "sakupljanje". Korijen ove riječi su 2 arapska glasa: kaf (ﻕ), ra (ﺭ), te sukun (ّ ). U svim oblicima koji su izvedeni iz ovog korijena proteže se jedno glavno značenje te riječi, a to je "sakupiti". Kur'an se čita ili, kako je to uobičajeno reći među bosanskim muslimanima, "uči". Neki islamski učenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim nazivom zato što u sebi sakuplja i sadrži ajete, sure, zapovijedi, zabrane, obećanje, prijetnje, vijesti o prošlim narodima itd. Po ovome bi riječ Kur'an značila "zbirka". To je značenje riječi "Kur'an" s jezičke strane, dok ta riječ, po vjerovanju muslimana, označava posljednju Božiju knjigu, koja je preko meleka Džibrila objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu s. a. v. s.



Druga imena Kur'ana
U samom Kur'anu, Kur'an je nazvan s više imena. Od tih imena je na prvom mjestu:

1."Kur'an", pa se u jednom ajetu kaže:
"Ovaj Kur'an (القرآن) sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze."[2]
2."Furkān", tj. "Knjiga koja rastavlja istinu od neistine".
3."Kitab", tj. doslovno "knjiga"
4."Zikr", tj. "opomena", "spomen"
5."Tenzil", tj. "spuštanje", "objava".

Osim ovih imena, neki islamski učenjaci navode još neka imena koja su u Kur'anu spomenuta, ali ne kao prava imena, već kao atributi Kur'ana. Od tih imena su: "Nur" (svjetlo), "Mev'iza" (savjet), "Burhān" (jasni dokaz), "Hudā" (uputstvo), "Bejjān" (jasno tumačenje), "Hakīm" (Mudri) itd.



Format Kur'ana
Kur'an se sastoji od 114 sura s ukupno 6.236 ajeta (prema kufanskom brojanju, koje je najraširenije; tačan broj ajeta je različit, ne zbog sadržaja, nego zbog različitih metoda njihovog brojanja). Svaka sura, osim sure Et-Tevba, počinje Bismillom ("U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"). Muslimani obično povezuju sure ne s njihovim brojevima, nego s arapskim imenima koja su na neki način izvedena iz dane sure. Sure nisu poredane po hronološkom redu.

Nakon kratkog uvoda, Kur'an se nastavlja najdužom surom, a završava kraćima.




Jezik Kur'ana

„...i, eto, tako Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio. “
Kur'an

Prva sura u Kur'anu (El-Fatiha)
Kur'an je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. On je napisan u ranoj formi klasičnog arapskog jezika. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena.

Ubrzo nakon smrti Muhammeda s. a. v. s. 632. godine, islam se proširio izvan Arabije, te osvojio većinu tadašnjeg "civiliziranog" svijeta. Arapi su se morali suočiti s milionima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mijenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj kompleksnosti i rječniku. Nekoliko generacija nakon Poslanikove smrti, mnoge riječi korištene u Kur'anu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budući da se arapski jezik puno promijenio velikom brzinom. Beduini su govorili izmijenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi tražili njih da im objašnjavaju teške riječi ili razjašnjavanju neke stvari iz gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kur'an onima koji su slabije govorili arapski, arapska gramatika i leksika postale su značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz kur'anskih dana.

Muslimani smatraju Kur'an velikim i značajnim, između ostalog, i zbog njegove poezije i literarne dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kur'an. Prijevodi su smatrani manje sjajnima, prije kao interpretacije Božijih poruka nego same direktne poruke od Boga. Tradicionalno upravljanje prijevodima i publikacijama Kur'ana daje upute da, kad je knjiga izdana, ona ne može imati jednostavni naslov "Kur'an". Naslov uvijek mora sadržavati odredbeni pridjev (sprečavajući konfuziju s ostalim "recitacijama", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur'ana nose naslove poput Sveti Kur'an, Plemeniti Kur'an i sl.

Svaki priznati učenjak islamske škole trebao bi biti u mogućnosti da u najmanju ruku čita i razumije Kur'an u njegovoj originalnoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik, uče Kur'an djelomično ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to zaista potrebno radi obavljanja namaza (molitve).



Objava Kur'ana

„Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi“
Kur'an

Objava je počela u mjesecu ramazanu. Muhammed s. a. v. s., kao i obično, meditirao je u pećini Hira kad mu se melek Džibril ukazao i obratio riječima: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!" Tada je Muhammed a.s. odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov a.s. prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine. Jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku su ga ljudi učili napamet, a kasnije su ga počeli i zapisivati. Noć kad je Allah dž.š. upotpunio Kur'an zove se Lejletul kadr (Noć određenja).

Prema nekim podacima, oko 10 miliona ljudi zna Kur'an napamet[3]. Međutim, s obzirom da je to samo broj ljudi koji su službeno, pred komisijom preslušavani za hifz (učenje Kur'ana napamet), pretpostavlja se da je taj broj dosta veći. Ljudi koji znaju cijeli Kur'an napamet nazivaju se hafizi. Prenosi se da je Muhammed s. a. v. s. u jednom hadisu rekao: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."




Historija Kur'ana

„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga Mi čuvati“
Kur'an

Kur'an iz 9. stoljeća, za koji se tvrdi da je original trećeg halife Osmana iz 7. st. Neki demantiraju tu tvrdnju i navode da je to nemoguće jer je pisan kufanskim stilom.
Kur'an je zabilježen na dva načina: usmenim i pismenim putem.

Među ashabima je bilo mnogo hafiza. Iz vremena Poslanika kao hafizi se navode: Ubejj ibn Ka'b, Muaz ibn Džebel, Zejd ibn Sabit, Ebu-Derda, Abdulah ibn Mes'ud i drugi.

Poslanik je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je "u bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedždžar bio Ammar ibn Hazm. Poslanik je od njega uzeo zastavu i predao je Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Poslanika: 'Allahov Poslaniče, da nije do tebe stiglo nešto ružno o meni?' 'Ne', reče Allahov Poslanik, 'Kur'an ima prednost,' a Zejd ibn Sabit je hafiz Kur'ana'."

Poslanik je imao oko 40 ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, onako kako je njemu diktirao Džibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo bilježi od njega osim Kur'ana. Ako bi neko nešto zabilježio osim Kur’ana, Poslanik je insistirao da se to pobriše.

U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba između muslimana i lažnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu-Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi znali (bilo ih je mnogo) uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu-Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan, a zatim štampan. Potrebno je navesti da je kroz cijeli taj period bio ogroman broj hafiza.




Kur'an kao uputa

„Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?“
Kur'an

Opisan je kao Uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put; oni ga mogu slijediti ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.

Postoje 2 vrste upute:
-Uputa nadahnućem, tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha dž. š. u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.
-Uputa objašnjenja i namjeravanja, tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.

Muslimani smatraju da Kur'an upućuje ka onome sto je najispravnije, tj. ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Kaže Allah dž. š: "Zaista ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada." (El-Isra, 9).




Prijevodi Kur'ana

Naslovnica prvog prijevoda Kur'ana na njemački jezik (1772)
Prijevod Kur'ana je uvijek bio problematičan i težak posao. S obzirom da muslimani Kur'an smatraju nadnaravnim i božanskim, mnogi smatraju da je Kur'an zapravo i nemoguće prevesti na drugi jezik. Arapski jezik ima polisemičnu prirodu i značajno se mijenja u odnosu na kontekst, što prijevod čini mnogo težim.

Bez obzira na to, prijevodi približnog značenja postoje na skoro svim jezicima svijeta. Prvi prijevod Kur'ana (sura El-Fatiha) na strani jezik uradio je poznati ashab Selman el-Farisi u 7. stoljeću. Prvi potpuni prijevod Kur'ana bio je na perzijski jezik u 9. stoljeću.

Islamska tradicija navodi da su neki ajeti prevođeni za vrijeme Poslanika s. a. v. s., i to za vrijeme hidžre u Abesiniju. Ti prijevodi su predočeni abesinskom negusu i bizantskom vladaru, Herakliju.



33. i 34. ajet sure Ja-Sin u prijevodu na kineski jezik
1936. godine bila su poznata 102 prijevoda na strane jezike.

Robert Keton (1110? – 1160?), srednjovjekovni teolog, astrolog i arabist, prvi je preveo Kur'an na zapadne jezike (latinski) Pisac Aleksandar Ros prvi je preveo Kur'an na engleski 1649. godine, i to s francuskog, od franuskog prevodioca Andre du Ryera, koji je Kur'an preveo 1647.

Prvi prijevod na neki od jezika na Balkanu štampan je u Beogradu 1895. Njegov autor bio je ljekar Mićo Ljubibratić.

1936. u Sarajevu se pojavio "Kur'an Časni" u prijevodu Džemaludina Čauševića i Muhameda Pandže. Ovaj prijevod je izašao i 1969, kao i više puta poslije. 1937. izašao je u Mostaru prijevod Kur'ana Alija Rize Karabega.

1977. u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu izašao je prijevod Kur'ana od Besima Korkuta. Ovaj prijevod je, također, imao više izdanja.

Devedesetih godina prošloga stoljeća prijevod Kur'ana s komentarom načinio je i Mustafa Mlivo, a potom i dr. Enes Karić.




Odnos prema Kur'anu

Muslimani naspram Kur'ana imaju velike obaveze, i to savladavanje čitanja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Već je naveden hadis: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."

Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. Poslanik s. a. v. s. obećao je dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi, pa kaže: "Onaj koji uči Kur'an mučeći se imat će dvostruku nagradu." Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Međutim, oni koji mogu naći učitelja, koji će ih ispravno podučiti i u mogućnosti su savladati materiju, obavezni su to uraditi. Kaže Poslanik s. a. v. s.: "Onaj koji je vješt u učenju Kur'ana bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Važno je spomenuti da onaj koji nije kadar usavršiti svoje učenje ne smije zanemariti učenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Allah dž.š. kaže: "Allah ne opterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (El-Bekara, 268).



Zanimljivosti

-Meleki (anđeli) u Kur'anu su spomenuti 88 puta, a isto toliko puta su spomenuti i šejtani (đavoli).
-Riječ "život" (hayat) spomenuta je 145 puta, isto koliko puta i riječ "smrt" (mewt).
-Riječ "nesreća" (musibe/t/) spomenuta je 75 puta, isto koliko i riječ "zahvalnost" (šukr).
-Pojam "ed-dunja" (dunjaluk), koji znači "ovaj svijet" ili "materijalni svijet", spomenut je 115 puta, a isti broj puta spomenuta je i riječ "Ahiret" (onaj svijet).


preuzeto sa:
http://bs.wikipedia.org/wiki/Kuran


Kur'an sa prijevodom na vise od 55 svijetskih jezika



Kako Se Klanja





Kako Se Klanja

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM. Želite početi klanjati, a ne znate odakle krenuti? Ovaj 
materijal će vam umnogome pomoći u vašoj namjeri. U materijalu su opisani koraci od kojih se sastoji 
svaki islamski namaz. Da biste naučili klanjati, dovoljno je samo da naučite klanjati sabahski farz koji je... 
















NAPOMENA DETALJNO :





VRIJEDNOSTI KUR'ANSKIH SURA: FATIHA, BEKARE, JA-SIN, IHLAS, FELEK I NAS



VRIJEDNOSTI KUR'ANSKIH SURA: FATIHA, BEKARE, JA-SIN, IHLAS, FELEK I NAS

VRIJEDNOSTI KUR'ANSKIH SURA: FATIHA, BEKARE, JA-SIN, IHLAS, FELEK I NAS


Vođeni hadisima Allahova Poslanika koji ističu i izdvajaju određeni broj kur’anskih sura zbog njihove teološke važnosti i značaja, navest ćemo nekolicinu istih, s ciljem podsticanja na njihovo češće učenje i memorisanje.
Fatiha je prva kur’anska sura za koju je Muhammed, a.s., kazao da su to ”sedam ajeta koji se ponavljaju”. Iz sunneta našeg Vjerovjesnika znamo da se oni ponavljaju u namazu, na svim propisanim i dobrovoljnim rekatima. U prilog tome ide i poznati hadis: ”Nema namaza onome ko u njemu ne prouči Fatihu.”
Pored učenja Fatihe u namazu, Poslanik, a.s., je istu preporučio kao rukju (duhovno liječenje). U islamskoj tradiciji poznata je praksa da se rukja obično počinje Fatihom.
Sa Fatihom počinjemo svoje učenje Kur’ana onda kad se odlučimo da ga cijelog proučimo (tzv. učenje hatme), a običaj je u svijetu kod nekih učača da na kraju učenja bilo kog dijela iz Kur’ani-kerima, izrazom ”El-Fatiha” pozovu prisutne da na kraju prethodno učenje Kur’ana uljepšaju Fatihom, pa tako svako od prisutnih u sebi prouči pomenutu suru.
Doduše moramo priznati da nas na tu praksu ne obavezuje niti jedna hadiska predaja, tako da se u nekim dijelovima islamskog svijeta i kod nekih učača pomenuto učenje ne prakticira. Isti je slučaj i sa učenjem Fatihe u fonu ”najbolje dove” kada je pojedini muslimani uče poslije ezana, za umrle, nakon namaske dove ili slično. Međutim, ova praksa nekih muslimana koji su u mnogim različitim situacijama uobičajili učiti Fatihu, uprkos nepostojanju dokaza koji nas na to obavezuju i isto preporučuju, pokazuje veliku ljubav koju su muslimani gajili prema časnom Kur’anu, a posebno prema Fatihi.
Fatiha se u hadisima Allahova Poslanika, a.s., naziva i mnogim drugim imenima, o čemu će biti riječi nekom drugom prilikom. Posebno je hvale vrijedna gesta nekih naših vjeroučitelja koji svoje časove sa djecom redovito započinju sa Fatihom. Negdje je sam vjeroučitelj prouči naglas, negdje to učini cijelo odjeljenje skupa, a negdje svaki put istu uči drugi učenik. Ova posljednja praksa čini mi se možda i najsvrsishodnijom i najpogodnijom.
Pored Fatihe, kod nekih predavača postoji navika učenja neke od kur’anskih dova na samom početku časa ili predavanja. Najčešće se uči dova ”Rabbena latuzig kulubena” ili pak dova ”Rabbišrahli sadri”.
Bekare. Poslanik, a.s., je naglasio da šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura Bekare. Posebno se u nekim hadiskim predajama izdvajaju početni i završni ajeti ove sure, te nezaobilazna Ajetul-kursija. Ajetul-kursija slovi kao najveličanstveniji ajet u Kur’anu. Lijepo ga je učiti poslije svakog farz-namaza, te prije spavanja. Oni koji ne znaju suru Bekare napamet ili ne znaju arapsko pismo uopće,  mogu je pustiti i slušati putem cd-a ili interneta, te bar na takav način osvježiti vjerničke kuće, te uz to klanjati što veći broj nafila u njima.
Ja-sin. Prema nekim predajama suru Ja-sin je lijepo učiti što češće, posebno ranim jutrom ili naveče. S njom se postiže opraštanje određenih grijeha za onoga ko je uči u ime Allaha, dž.š.
Oni koji ne znaju kur’ansko pismo, lijepo je bar slušati od onih koji je uče, mada je svakom muslimanu obaveza naučiti kur’ansko pismo i njime se, shodno svojim mogućnostima i sposobnostima, aktivno koristiti tokom učenja Kur’ani-kerima.
Neki preporučuju da se sura Jasin uči osobama na samrti, kako bi im Uzvišeni Allah, u tim trenucima olakšao smrtne muke i na njih spustio svoju milost. Hadiska predaja ”Učite Ja-sin svojim umirućima” počesto se kod nekih naših autora prevodila kao ” …vašim umrlima”. Međutim, veći dio stare uleme jasno je naznačio da se to može odnositi isključivo na umiruće (žive koji su na samrti). Posebno su u tom isticala šafijska ulema i dio malikija, koji su smatrali da se Kur’an ne može učiti za umrle i da oni od toga nemaju koristi.
Hanefijska i hambelijska ulema smatra, shodno analogiji, da učenje Kur’ana može koristiti umrlima, pa tako i sama sura Jasin. Stoga se kod nas za umrle najčešće učila, i danas se počesto uči, sura Jasin, i sevapi od tog učenja poklanjaju pred duše naših umrlih.
Ihlas. Poglavlje Ihlas ima četiri ajeta, ali svojim sadržajem i jačinom svoje poruke vrijedi koliko i trećina Kur’ana. Naime, trećinu Kur’ana Sveznajući Allah, dž.š., je posvetio govoru o Njegovoj jednoći i dužnosti našeg vjerovanja u taj čisti monoteizam (tevhid). Kur’anskom surom Ihlas u četiri ajeta sadržana je sva suština pomenute trećine ostalih kur’anskih ajeta.
 Neki naši muslimani bukvalno shvataju hadis koji govori o tome da sura Ihlas vrijedi koliko trećina Kur’ana, te tri puta izuče suru Ihlas sa pogrešnim uvjerenjem da im se pišu sevapi kao da su proučili cijeli Kur’an. Međutim, to nije pravo shvatanje hadisa Resulullaha, a.s.
Sura Ihlas se u tradiciji muslimana najčešće uči na sabahskim i akšamskim sunnetima, uglavnom na drugom rekatu, jer se na prvom uči sura Kafirun ili slično. Ihlas je lijepo učiti ujutro iza sabah namaza u sklopu jutarnjeg zikra, te naveče kao vid večernjeg zikra. Ihlas je sunnet učiti i pred spavanje.
Felek. Sura Felek je pretposljednja kur’anska sura i ima svoju svekoliku važnost i značaj za duhovni život vjernika, slično poput Ajetul-kursije ili sure Nas.
Nas. Sura Nas je posljednja sura u Kur’anu. Poslanik, a.s., je imao praksu da uči dove zaštite protiv svih duhovnih, vidljivih ili nevidljivih, zala, a kad su mu objavljene sure Felek i Nas, njih bi učio, ostavljajući sve drugo. Tako nas uči jedan poznati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Lijepo je suru Felek i Nas, zajedno sa surom Ihlas, učiti ujutro i naveče u sklopu jutarnjeg i večernjeg zikra, a nije loše ni da se prouče nakon klanjanja svakog propisanog /farz/ namaza u sklopu zikra nakon namaza /Ajetul-kursij, tespih / . Sunnet je sure Ihlas, Felek i Nas po tri puta proučiti prije spavanja.
preuzeto sa: akos.ba

ŠTA TREBA RADITI KADA SE POSJETI MEZAR?



ŠTA TREBA RADITI KADA SE POSJETI MEZAR


Posjećivanje mezara umrlim datira još od davnina. Činili su to manje više svi narodi, neko na ovaj, neko na onaj način. I muslimani, isto tako, posjećuju ili kako se to kaže zijarete kabur svojih umrlih, jer im to nalaže i preporučuje Vjera. Na taj način se, između ostalog, iskazuje poštovanje prema umrlom. Zijaretom se donosi, prije svega, jedan sunnet na mjesto iz kojeg proizilazi višestruka korist i za posjećivanog i za posjetioca. Tako se nastavlja jedna lijepa tradicija, običaj ali i nafila za umrlog, a i za živog. 

Allahov Poslanik (S) je rekao: 
»Bio sam vam zabranio da posjećujete mezare. Sad ih posjećujte, jer ta posjeta može podstaći čovjeka da svoj život svede u granice islamskih propisa. Posjeta umrlim podsjeća čovjeka na vječni život – Ahiret« 

Prilikom ulaska u groblje ili prilikom prolaska kraj njega, shodno preporukama hazreti Muhammeda (S), lijepo je nazvati selam umrlim i zatražiti od Allaha oprost za njihove i svoje grijehe. Dakako, uputno je proučiti bar Fatihu. Manje je poznato među muslimanskim življem da živi imaju obaveze prema umrlim koje moraju ispunjavati. U te obaveze spada i ova vrsta posjete o kojoj govorimo. Prema tome, dužnost je s vremena na vrijeme, zijaretiti, odnosno posjećivati svoje umrle, obično petkom, Bajramima i petnaestog dana mjeseca Ša'bana, kada je i sam Poslanik (S) običavao posjećivati mezaristane. 

Kada posjećujemo umrle trebali bi voditi računa da budemo pod abdestom, te da zauzmemo takav položaj naspram mezara umrlog kojeg posjećujemo, da nam lice i prsa budu okrenuti ka Kibli, jer tako je činio i Poslanik (S) osobno. Umrle treba pozdraviti sa Es-selamu alejkum i reći: 

»I mi ćemo se, ako Allah da, vama pridružiti. Molim Allaha da oprosti grijehe i nama i vama.« 

Prenosi se da je hazreti Aiša, supruga Allahovog Poslanika (S), pitala Pejgambera šta će kazati prilikom posjeta umrlim, a on joj je rekao: 

»Neka je mir na vas, o stanovnici kabura, mu'mini i muslimani! I mi ćemo se, ako Allah da, vama pridružiti. Neka se Allah smiluje i našim i vašim precima kao i potomcima. Molimo Ga da oprosti grijehe i nama i vama.« 

Potom za dušu umrlog trebalo bi proučiti 11 puta sure 'Ihlas' (Kul huvallahu ehad...), što vidimo iz sljedećeg hadisi-šerifa: 

»Ko prođe pokraj groblja i prouči 11 puta sure 'Ihlas' i nagradu za to učenje pokloni umrlim, svaki će od njih (ako je umro sa imanom) dobiti svoj udio.« 

Lijepo je proučiti još nešto iz Kur'ana. Najbolje bi bilo proučiti sure 'Jasin', što nam je preporučio i sam Muhammed (S): 

»Svojim umrlim učite 'Jasin'.« 

Enes ibn Malik, Allah bio zadovoljan njime, nam prenosi i slijedeći hadis: 

»Ko uđe u groblje i prouči sure 'Jasin' (a zasluženu nagradu za to učenje pokloni umrlim) Allah će toga dana olakšati umrlim (eventualno) dosuđenu im kaznu.« 

Ebu Bekr es Siddik, neka je Allahovo zadovoljstvo na njega, prenosi nam sljedeći hadis: 

»Ko posjeti jednog ili oba svoja roditelja i tu za dušu jednog ili oba roditelja prouči sure 'Jasin', oprostiće im se njihovi ranije učinjeni prijestupi.« 

Poslije učenja iz Časnog Kur'ana treba proučiti Dovu u kojoj ćemo, kako smo vidjeli iz hadisa, naznačiti da sevabe (nagradu) koje smo eventualno zaslužili, poklanjamo dotičnome ili dotičnima. Naravno, sunnet je da i u tim trenucima budemo okrenuti prema Kibli. 

Pri posjeti mezaristanu bilo radi dženaze ili zijareta nekom umrlom, naročito pažnju bi trebalo posvetiti da se namjerno ili nenamjerno ne gazi i ne sjeda po kaburima drugih. Time bi samo uznemiravali mrtve i to bez ikakve potrebe. S tim u vezi donosimo sljedeće hadise: 

Jedan od ashaba, Imaret ibn Hazm, neka je Allahovo zadovoljstvo na njega, kazuje: 

»Jednom me je Allahov Poslanik (S) vidio kako sjedim na jednom kaburu pa me zovnu i reče: 'Ustani s kabura. Ne uznemiruj mrtvog pa neće ni on tebe (zbog toga na Sudnjem danu).'« 

Ebu Hurejre, neka je Allahovo zadovoljstvo na njega, kazuje da je Poslanik (S) rekao: 

»Bolje vam je sjesti na žeravicu, koja bi vam spalila odjeću i doprla do tijela, nego li da sjedate na mezar.« 

»Nemojte prema kaburima klanjati niti na njima sjediti.« 

Dakle, zabranjeno je klanjati prema kaburima kao i na njima samim. Držeći se svih ovih uputstava o ponašanju prilikom zijareta kabura, na najbolji način ćemo iskazati poštovanje i pijetitet prema umrlom, a ujedno ćemo ispuniti vjerske dužnosti u tom pogledu, te samim time steći i Allahovo zadovoljstvo, kao i blagostanje na Ovom i Budućem Svijetu. 

Po islamskom učenju umrli su svjesni posjete živih. U vrijeme našeg nazivanja selama Allah povrati dušu umrlom kako bi uzvratio selam. Umrli ne samo da su svjesni posjete već joj se i neizmjerno raduju. Prenosi se od hazreti Aiše, neka je Allah zadovoljan njome, da je Allahov Poslanik (S) rekao: 

»Nijedan čovjek ne posjeti kabur svoga brata i posjedi kod njega, a da mu se ovaj ne obraduje i uzvrati mu (selam) sve dok ne ustane.« 

Prilikom našeg posjeta duše umrlih se vraćaju na jedan osoben način do tijela. Jedan takav odnos i veza između duše i tijela su krajnje specifični. Ovo vraćanje je sasvim osobeno i ne iziskuje oživljavanje tijela koje će se desiti tek na Kijametskom danu. 

Posjećivanje mezara za vrijeme četrdetodnevnice

Neprimjeren ritam života, neznanje, neukazivanje od strane uleme i onih čiji bi to trebao biti zadatak, te urbanizacija, razlozi su što se vremenom dobrano potisnuo u zaborav ovaj lijepi i nadasve svrsihodni adet bosanskih muslimana. Manje više ovaj običaj se zadržao jedino u gradskim sredinama. Na mezar se, pri ovom četrdesetodnevnom zijaretu, ide redovno svaki dan i to u toku dana. Nikako noću. Obično to čini neko muško lice između najbliže rodbine. Ako dotični ne bi bio u mogućnosti iz bilo kojih razloga obaviti posjet, dužan je naći zamjenu kako bi se obezbjedila posjeta svaki dan. 


Na mezaru se nakon selama i 'Fatihe' prouče sureta: 

· 'Jasin' 
· 'Mulk' (Tebareke...) i 
· 'Nebe'« ('Amme...) 


Ova dva zadnja sureta se mogu i ne učiti, ako se redovno uče tih četrdeset dana kod kuće. Međutim, ako se posjeta vrši poslije ikindije onda je potrebno proučiti dva spomenuta sureta na mezaru. Četrdeseti dan po ukopu završava se ova vrsta posjete, obično poslije ikindijskog namaza, uz prisustvo obitelji, prijatelja i komšija, prouče se gore navedene tri sure, 'mala hatma' (3 puta 'Ihlas', 'Felek', 'Nas', 'Fatiha') i prvih pet ajeta sure 'Bekare' (Elif, Lam, Mim...), i prigodna Dova. Tzv. 'mala hatma' se obavezno prouči, bez obzira da li je u tih četrdeset dana proučena 'Kur'an hatma' ili ne. Za Dovu se obično angažira mahalski Imam ili neka pobožna osoba.